Crveno i crno - Marie-Henri Beyle

Kratak sadržaj:

Julien Sorel je najmlađi sin tesara koji je za razliku od svoje braće jedini pokazao zanimanje za učenje, a samim time i za knjigu. Uz pomoć lokalnog župnika učio je latinski, a znao je recitirati mnoge dijelove iz Biblije. Zbog dobivenog znanja postao je učitelj i odgajatelj djece gradonačelnika Verrieresa, de Renala. Već na prvom susretu kada je upoznao i ženu gradonačelnika Louise, bio je svjestan kako prema njoj razvija određene osjećaje. Nije trebalo dugo da se Julien i Louise upuste u ljubavnu vezu. Na početku su oboje bili prestrašeni posljedica, ali na kraju su se u potpunosti predali strasti i uživali u ljubavi. Unatoč strastvenoj vezi Julien nije mogao prestati razmišljati o svom životu i o ambicijama koje je gajio, pa je većinu vremena bio proračunat. Vezu njega i udane žene prekinulo je anonimno pismo u kojem se gradonačelnika de Renala upozorava na preljub njegove supruge i učitelja. Iako je Louise uspjela uvjeriti muža kako ništa od toga nije istina, u mjestu su već pokrenuti tračevi zbog čega nje Julien morao otići. Uz pomoć bivšeg župnika Chelana, Julien je primljen uz stipendiju na školovanje u sjemenište u mjestu Besançon. Na početku mu nije bilo lako jer je bio okružen zavišću kolega kojima se nije svidio njegov trud i isticanje jer je većina kolega poziv prihvatila iz financijskih razloga, za razliku od Juliena koji je sve radio s uvjerenjem. Julien nije bio ni svjestan da od početka ima veliku podršku ravnatelja sjemeništa opata Pirarda, ne samo što je bio Chelanov prijatelj, nego i zato što mu se sviđalo koliko se Julien trudi. Zbog spletki koje su bile usmjerene protiv opata Pirarda, on je morao podnijeti ostavku biksupu, a Julien kojeg je Pirard poslao da odnese ostavku, oduševio je i biskupa, koji mu poklanja Tacitova djela, zbog čega mu raste ugled u sjemeništu. Najveći Pirardov neprijatelj bio je protivnik i moćnog markiza de la Molea čije je povjerenje Pirard zaradio kada su radili protiv zajedničkog neprijatelja. Markiz mu je ponudio tajničko mjesto, ali Pirard je predložio Juliena za posao dok je za sebe tražio manju župu u blizini Pariza. Julien tako odlazi iz sjemeništa, ali prije nego što je krenuo u Pariz odlučio je još jednom vidjeti Louise. Dolaskom u Pariz Julien postaje svjedokom luksuznog života stanovnika iz viših slojeva društva, a iako se na početku nije snašao na novom poslu, s vremenom je stekao povjerenje markiza. Markiz de la Mole šalje Juliena u London na diplomatsko-špijunski zadatak u trajanju od dva mjeseca.Tako je Sorel s vremenom postao poznata osoba. Markiz je imao kćer Mathilde koja je Julienu davala proturječne znakove. Tako je bilo trenutaka kada je mislio da je zaljubljena u njega, a bilo je perioda kada je bila hladna, a čak ga je i ponižavala. Uslijedio je još jedan diplomatski zadatak, a ovog puta je morao ići u Strasbourg. Tamo je susreo ruskog plemića kojeg je već upoznao u Londonu i koji mu je ponudio rješenje za ljubavne probleme. Predložio mu je da zavede neku ženu iz visokih krugova kako bi Mathilde učinio ljubomornom. Julien se počeo udvarati maršalici Fervaques. Plan je uspijevao jer dok je on cijelo vrijeme glumio ravnodušnost prema Mathilde, u njoj je uspio promijeniti naviku površnih flertova. Predložila mu je da zajedno pobjegnu u London, a ubrzo se otkrila da je trudna. Ocu je napisala pismo u kojem govori za trudnoću i da se želi vjenčati s Julienom. Markiz odlazi bijesan kod Pirarda, ali na kraju se smiri i odluči odgoditi odluku. U međuvremenu je sredio da Julien pod novim imenom počne raditi kao husarski poručnik u Strasbourgu. Kada se činilo da će se sve dobro završiti za Juliena, markizu stiže pismo od Louise de Renal u kojem optužuje Juliena da je beskrupulozan čovjek kojem su njegovi interesi na prvom mjestu. Optužila ga je da je jedini cilj popeti se na društvenoj ljestvici. Nakon što je pročitao pismo Julien stiže bijesan u Verrieres i puca na Louise. Zbog toga završi u zatvoru u Besançonu. Tamo razmišlja o svojim postupcima i saznaje kako je Louise samo ranjena i da nije ona napisala pismo. Shvaća kako je samo nju iskreno volio i to joj priznaje za vrijeme posjeta. Ostao je ravnodušan prema Mathilde i njenim pokušajima da ga izbavi iz zatvora, pa je na kraju bio osuđen na giljotinu. Nakon pogubljenja, sahranjen je prema svojoj želji u špilji iznad Verrieresa. Mathilde se pobrinula da se zakopa i njegova glava govoreći o pretku Bonifaceu te Margareti Navarskoj.

Karakterizacija likova:

Žilijen Sorel - Glavni junak romana Crveno i crno je Žilijen Sorel, sin vlasnika male seoske pilane na potoku, ne miri se sa društvenim normama po kojima se rođenjem postaje sluga, ili gospodar. Inteligentan je i školovan, ali mu društvene norme 19-og stoljeća dopuštaju samo privelegiju da vaspitava gradonačelnikovu dijecu. On strahuje da će biti tretiran kao sluga. Međutim, gospođa De Renal u njemu vidi svežu krv za propuštenu ljubavnu sreću. Između mladog momka i zapostavljene gospođe rađa se lubav. Momak je opijen uspijehom, a gospođa očarana mladošću. Ali, kad gazda sazna za prevaru svoje žene, Žilijen je prinuđen da ode. rijeru u trgovini.Godine 1806. reaktivira se i kao časnik Napoleonove vojske kreće u Njemačku gdje izbliza prati Bonapartine uspjehe (bitka kod Jene, trijumfalni ulazak u Berlin). Tri godine kasnije (1809.) boravi u Austriji (Beč, Linz), a sljedeće je imenovan auditorom u Državnom vijeću. Dvije godine kasnije (1812.) polazi s Velikom Armijom u Rusiju. Poslije Napoleonova pada i povratka Burbona, svjestan da poniženje čeka svakog bonapartistu, sklanja se (1814.) u Milano. U Italiji je našao svoju novu i pravu domovinu, koju je strastveno zavolio još za prvog boravka. Godine provedene u Milanu (1814. - 1821.) smatra najsretnijim razdobljem svog života. Iz Milana ga je protjerala austrijska policija pod sumnjom da šuruje s karbonarima te se 1821. godine vraća u Pariz. Poslije Srpanjske revolucije imenovan je konzulom u Trstu (1830.), a malo zatim konzulom u Civitavecchiji (1831. - 1841.). Prije smrti zatražio je da mu na grob uklešu riječi: "Arrigo Beyle milanese".

Gospođa De Renal - Tipična je predstavnica buržoazije, koja ima pravo da gazi društvene norme radi svog ličnog užitka, i da zbog toga neće biti osuđena. Nepoštena je, jer vara svog muža, ali i osvetoljubiva prema svom bivšem ljubavniku, jer se ne miri sa tuđom srećom

Gospođica De la Mol - Ova mlada devojka nije sputana klasnim razlikama: voli srcem, ali je prinuđena da trpi bol zbog drugih.

Bilješka o piscu:

Marie Henri Beyle rodio se u Grenobleu kao potomak imućne buržoaske obitelji. Još kao dijete ostao je bez majke i nije podnosio konzervativnog oca ni odgojitelja patera Raillanea kao ni pospani ambijent rodnog Grenoblea. Iz animoziteta prema ocu simpatizira jakobince. U ranoj mladosti raskida s Crkvom i religijom i okreće se enciklopedistima i Shakespeareu. Godine 1799. Stendhal odlazi u Pariz s namjerom da studira na Politehničkoj školi, ali na nagovor rođaka zapošljava se u Ministarstvu rata, u intendanturi (1800.). Nakon dugogodišnjeg boravka u Italiji daje ostavku na službu, živi nesređeno, mijenja ljubavnice (glumicu Melany Guilbert slijedi u Marseille) i uzalud pokušava napraviti karijeru u trgovini.Godine 1806. reaktivira se i kao časnik Napoleonove vojske kreće u Njemačku gdje izbliza prati Bonapartine uspjehe (bitka kod Jene, trijumfalni ulazak u Berlin). Tri godine kasnije (1809.) boravi u Austriji (Beč, Linz), a sljedeće je imenovan auditorom u Državnom vijeću. Dvije godine kasnije (1812.) polazi s Velikom Armijom u Rusiju. Poslije Napoleonova pada i povratka Burbona, svjestan da poniženje čeka svakog bonapartistu, sklanja se (1814.) u Milano. U Italiji je našao svoju novu i pravu domovinu, koju je strastveno zavolio još za prvog boravka. Godine provedene u Milanu (1814. - 1821.) smatra najsretnijim razdobljem svog života. Iz Milana ga je protjerala austrijska policija pod sumnjom da šuruje s karbonarima te se 1821. godine vraća u Pariz. Poslije Srpanjske revolucije imenovan je konzulom u Trstu (1830.), a malo zatim konzulom u Civitavecchiji (1831. - 1841.). Prije smrti zatražio je da mu na grob uklešu riječi: "Arrigo Beyle milanese".