Pridjevi u njemaćkom jeziku
Predikativna upotreba pridjeva
Pridjevi u službi predikata (koji stoje samostalno u rečenici) uvijek imaju isti oblik bez nastavaka.
Komparacija pridjeva i priloga
Pridjevi i prilozi se mogu komparirati.
Postoje tri stupnja komparacije: pozitiv, komparativ i superlativ.
U komparativu pridjevi dobivaju nastavak „-er“, u superlativu pred pridjevom stoji „am“ i pridjev dobiva nastavak „-sten“.
Kratki pridjevi koji imaju „a“, „o“ ili „u“ u komparativu i superlativu dobivaju prijeglas
.
.
Pridjevi koji završavaju na „-t“, „-d“, „-tz“, „-z“, „-s“, „-ss“, „-sch“, „-ß“ u superlativu dobivaju nastavak „-esten“
.
.
Pridjevi koji završavaju na „-el“ ili „-er“ u komparativu gube „-e-“
.
.
Nepravilni oblici komparacije:
Konstrukcije koje izražavaju usporedbu
so + Positiv + wie
Komparativ + als
Deklinacija pridjeva
Pridjevi koji se upotrebljavaju kao atributi (stoje između člana i imenice) moraju imati nastavak. Taj nastavak ovisi o prethodnoj riječi (članu, zamjenici itd.).
Pred imenicom nema člana. Pridjev dobiva nastavak prema padežu
.
.
Pred imenicom stoji član. Član nema nastavak prema padežu. Pridjev dobiva nastavak prema padežu.
Pred imenicom stoji član. Član ima nastavak prema padežu. Pridjev dobiva nastavak „-en“ iz tablice 2.
Poimeničeni pridjevi s neodređenim zamjenicama.
Mnogi se pridjevi mogu poimeničiti. Oni tada stoje kao imenice iza neke neodređene zamjenice poput nešto, mnogo, malo, sve, ništa i moraju se pisati velikim slovom. Dekliniraju se po pravilima za deklinaciju pridjeva.
0 komentari