Sintaksa u njemaćkom jeziku
Redoslijed riječi u glavnoj rečenici
Rečenica se sastoji od subjekta (stvari ili osobe koja vrši radnju), predikata (konjugiranog glagola) te eventualno i drugih dijelova rečenice.
U glavnoj rečenici (s točkom na kraju) predikat se nalazi uvijek na drugom mjestu.
Ako neki drugi dio rečenice u glavnoj rečenici stoji na prvom mjestu, subjekt dolazi odmah iza predikata.
Upitna rečenica
Alternativno pitanje – bez upitne zamjenice: predikat na prvom mjestu, odmah iza njega subjekt.
Na takva alternativna pitanja odgovara se „Da.“ ili „Ne.“
Pitanje na koje se ne može odgovoriti „Da.“ ili „Ne.“ – s upitnom zamjenicom: na prvom mjestu upitna zamjenica, na drugom mjestu predikat, odmah nakon njega subjekt.
Upitne zamjenice
Upitne zamjenice u njemačkom jeziku počinju slovom „w“.
- wer? (= tko?)
- Wer ist das?
Tko je to?
- Wer ist das?
- was? (= što?)
- Was möchtest du trinken?
Što bi želio (po)piti? - Was machen wir heute?
Što radimo danas?
- Was möchtest du trinken?
- wessen? (= čiji/čija/čije?)
- Wessen Katze ist das?
Čija je to mačka?
- Wessen Katze ist das?
- wem? (= Kome?)
- Wem soll ich helfen?
Kome trebam pomoći?
- Wem soll ich helfen?
- wen? (= Koga?)
- Wen besuchen wir heute?
Koga danas posjećujemo?
- Wen besuchen wir heute?
- warum? (= Zašto?)
- Warum warst du nicht in der Schule?
Zašto nisi bio u školi?
- Warum warst du nicht in der Schule?
- wann? (= Kada?)
- Wann kommst du zu uns?
Kada dolaziš k nama?
- Wann kommst du zu uns?
- wo? (= Gdje?)
- Wo wohnst du?
Gdje stanuješ? - Wo ist die Ausstellung?
Gdje je izložba?
- Wo wohnst du?
- wohin? (= Kamo?)
- Wohin fahrt ihr im Urlaub?
Kamo idete na (godišnji) odmor?
- Wohin fahrt ihr im Urlaub?
- woher? (= Odakle?)
- Woher kommst du?
Odakle dolazi? (Odakle si?)
- Woher kommst du?
Redoslijed objekata u rečenici
Kada su u rečenici dva objekta kao imenice, objekt u dativu stoji ispred objekta u akuzativu.
Ako je objekt osobna zamjenica - uvijek stoji ispred objekta imenice.
Ako su u rečenici dva objekta kao osobne zamjenice, objekt u akuzativu stoji ispred objekta u dativu.
Negacija „nicht“
Negaciju "nicht" (ne) koristimo kako bismo negirali čitavu rečenicu ili dio rečenice.
Kod negiranja čitave rečenice "nicht" (ne) je na kraju rečenice, ali ispred drugog glagola.
Kod negiranja dijela rečenice "nicht" (ne) se nalazi ispred tog dijela rečenice.
Pitanje „welch-„ (koji, koja, koje)
Pitanje koje počinje riječju „welch-“ (koji, koja, koje) upotrebljava se kada odabiremo određenu osobu ili stvar među drugima.
Pitanje „welch-“ dolazi ispred imenice umjesto člana.
Pitanje „welch-“ deklinira se kao određeni član.
Uzročne rečenice s „weil“ (zato što, zbog toga što)
Veznik „weil“ označava uzrok. Nakon veznika slijedi sporedna rečenica (subjekt + drugi dijelovi rečenice + predikat na kraju). Kada rečenica s veznikom „weil“ dolazi na prvom mjestu, glavna rečenica mora početi predikatom.
Rečenice s „dass“ („da“)
Objektne rečenice s "dass" (da)
Objektne rečenice počinju veznikom „dass“ („da“). Nakon veznika slijedi zavisna rečenica (subjekt + drugi dijelovi rečenice + na kraju predikat).
Poneke zavisne rečenice zamjenjuju rečenični dio. Stoga se zovu i zavisno složene rečenice.
Ako, kao u ovom slučaju, neka zavisna rečenica stoji na mjestu objekta, zovemo je objektna rečenica. Zavisna rečenica ima time funkciju akuzativnog objekta glavne rečenice.
Pitanje za neku objektnu rečenicu je isto kao kod nekog objekta.
Subjektne rečenice s "dass" (da, što)
Ako neka zavisna rečenica stoji na mjestu subjekta, naziva se subjektna rečenica. Subjektna rečenica daje informaciju o subjektu neke rečenice, o čemu se propitujemo s "tko" ili "što".
Indirektne upitne rečenice
Pitanja se u složenim rečenicama mogu pojaviti kao zavisne rečenice.
U zavisnoj rečenici, koja je nastala od pitanja koje počinje upitnom riječju, predikat se nalazi na kraju rečenice.
Zavisna rečenica iz alternativnog pitanja počinje veznikom „ob“; predikat se nalazi na kraju rečenice.
- Kommst du heute zu mir?Dolaziš li danas k meni?
- Ich habe gefragt, ob du heute zu mir kommst.Pita/o/la sam, hoćeš li danas doći k meni (...dolaziš li danas k meni.)
- Ist die E-Mail-Adresse richtig?Ta email adresa je točna?
- Ich bin nicht sicher, ob die E-Mail-Adresse richtig ist.Nisam siguran/sigurna je li ta email adrese točna.
Pogodbene rečenice s „wenn“ (ako)
Veznik „wenn“ (ako) označava uvjet. Nakon veznika slijedi zavisna rečenica (subjekt + ostali dijelovi rečenice + na kraju predikat).
Kondicionalne (iracionalne) rečenice često su u konjunktivu.
Dopusne rečenice s „iako” i „unatoč”
Dopusne rečenice odgovaraju na pitanje „usprkos kojim razlozima?“.
Dopusna rečenica može započeti veznikom „obwohl“ (iako). Nakon veznika slijedi zavisna rečenica (subjekt + drugi dijelovi rečenice + na kraju predikat).
Dopusna rečenica može započeti veznikom „trotzdem“ (unatoč). Veznik zahtijeva inverziju (predikat + subjekt + ostali rečenični dijelovi).
Posljedične rečenice s „deshalb“ (zato, zbog toga)
Veznik „deshalb“ (zato, zbog toga) označava posljedicu. Veznik iziskuje inverziju (predikat + subjekt + ostali dijelovi rečenice).
Namjerne rečenice sa „um…zu” i „damit”
Namjerne rečenice odgovaraju na pitanje „zašto/čemu?” i „u koju svrhu/radi čega?”
Kada su subjekti u oba dijela rečenice jednaki, namjerna se rečenica povezuje s glavnom pomoću veznika „um“, nakon kojeg slijede svi ostali rečenični dijelovi, a na kraju rečenice stoji infinitiv sa „zu“.
ich (= ja) = ich (= ja)
- Ich lerne fleißig Deutsch. Ich will in Deutschland studieren.
Marljivo učim njemački. Želim studirati u Njemačkoj. - Ich lerne fleißig Deutsch, um in Deutschland zustudieren.
Učim marljivo njemački da studiram u Njemačkoj.
- Zwei Škoda-Automechaniker fahren in ein einsames, österreichisches Alpendorf, um Ski zu fahren.
Dva automehaničara Škode putuju u neko osamljeno austrijsko alpsko selo kako bi skijali.
Modalni glagol „wollen“ (htjeti) se ne pojavljuje u „um…zu-rečenici“.
- Laura sieht sich oft Filme an. Sie will mit den Freunden darüber reden.
Laura često gleda filmove. Želi s prijateljima pričati o tome. - Laura sieht sich oft Filme an, um
willmit den Freunden darüber zu reden.
Laura često gleda filmove kako bi s prijateljima pričala o tome.
Kada su subjekti u oba dijela rečenice različiti, namjerna se rečenica povezuje s glavnom pomoću veznika „damit“ ( da bi / kako bi). Nakon veznika slijedi zavisna rečenica ( subjekt + ostali rečenični dijelovi + predikat na kraju).
ich (= ja) ≠ mein Chef (= Moj šef.)
- Ich lerne fleißig Deutsch. Mein Chef soll zufrieden sein.
Učim marljivo njemački. Moj šef treba biti zadovoljan. - Ich lerne fleißig Deutsch, damit mein Chef zufrieden ist.
Učim marljivo njemački, time je moj šef zadovljan.
Višedijelni veznici "ili... ili"
Višedijelni veznici se sastoje od dva dijela. Mogu povezivati međusobno rečenične dijelove ili i cijele rečenice. Prvi dio tad stoji ispred prvog povezujućeg rečeničnog dijela, drugi dio stoji između tih povezujućih dijelova rečenice.Odnosne rečenice
Odnosne rečenice su zavisne rečenice koje pobliže opisuju imenicu iz glavne rečenice. Uglavnom se nalaze direktno iza riječi na koju se odnose. Na početku odnosne rečenice stoji odnosna zamjenica. Odnosna zamjenica pritom mora biti u padežu kojeg zahtjeva glagol u sporednoj rečenici. Odnosne zamjenice imaju isti oblik kao određeni član (osim zamjenica u dativu množine). Nakon odnosne zamjenice slijedi zavisna rečenica (subjekt + ostali rečenični dijelovi + predikat na kraju).
Broj i rod odnosne zamjenice se određuje prema imenici iz glavne rečenice, a njezin padež prema glagolu iz zavisne rečenice.
Odnosne zamjenice mogu biti povezane s prijedlozima ako to zahtijeva glagol u zavisnoj rečenici.
Odnosne rečenice se mogu umetnuti (odvojene zarezima) u glavnu rečenicu.
Ako odnosna rečenica sadrži glagol s prijedlogom, mora prijedlog biti stavljen ispred odnosne zamjenice.
Odnosi li se odnosna zamjenica na neko mjesto, može prilog "wo" (gdje) nadomijestiti prijedlog i odnosnu zamjenicu.
Vremenske rečenice
Nakon vremenskih veznika slijedi zavisna rečenica ( subjekt + ostali rečenični dijelovi + predikat na kraju).
Veznici "als" (kada) i "wenn" (kada)
Veznik "wenn" koristi se u sadašnjim i budućim događajima ili kod opetovanih prošlih događaja. .
(Ponavljanje se može naglasiti prilozima „immer”(uvijek), „jedesmal” (svaki put).
(Ponavljanje se može naglasiti prilozima „immer”(uvijek), „jedesmal” (svaki put).
temporalna funkcija kod wenn-rečenica
Wenn-rečenice mogu biti pogodbene ili vremenske (temporalne).
Radnja koja je ponavljajuća: U tom slučaju "wenn-rečenica" odgovara na pitanje "wann" (kad).
Prijevremenost i uvjet:
Vremenska rečenica s "wenn" izriče da činjenično stanje u zavisnoj rečenici vremenski stoji prije onog glavne rečenice. Taj uvjet mora biti ispunjen, da se time može ostvariti činjenično stanje u glavnoj rečenici.
Vremenska rečenica s "wenn" izriče da činjenično stanje u zavisnoj rečenici vremenski stoji prije onog glavne rečenice. Taj uvjet mora biti ispunjen, da se time može ostvariti činjenično stanje u glavnoj rečenici.
Veznik "als" (kada) koristi se kod događaja koji su se jednokratno dogodili u prošlosti.
veznik "bevor" (prije)
veznik "seit" (od)/"seitdem" (od tada)
veznik "bis" (do)
veznik „während“ (za vrijeme)
Infinitivne rečenice
Infinitiv uvijek stoji na kraju rečenice.
Ispred infinitiva može stajati riječ „zu”, koja nema vlastito značenje.
Infinitiv bez „zu” pojavljuje se:
- uz modalne glagole
- u konjunktivu nakon „würde”
- u futuru I
- nakon glagola kretanja
- nakon glagola percepcije
- nakon glagola: „lernen“ (učiti) i „lehren“ (podučavati), "helfen" (pomagati)
- nakon glagola "lassen" (dati, dopustiti; ostaviti)
U drugim slučajevima „zu“ stoji ispred infinitiva na kraju rečenice. Između glavne i infinitivne rečenice sa „zu“ može stajati zarez.
Infinitivne rečenice s "zu"
Strukture sa „zu“ ispred infinitiva:
- es ist + pridjev
- haben+ imenica
Kad u nekoj rečenici postoji samo jedan subjekt, ali dva glagola, glagoli mogu biti povezani s "zu". U tom slučaju se prvi glagol konjugira, a drugi ostaje u infinitivu na kraju rečenice.
Ako se radi o infinitivnoj rečenici, mora biti stavljen zarez. Kod infinitivne rečenice odnosi se glagol iz glavne rečenice na radnju zavisne rečenice. Infinitiv stoji s zuna posljednjemu mjestu.
Infinitiv s zu posebno dolazi u upotrebu nakon određenih glagola. Neki od tih glagola su niže navedeni:
modalna čestica
Njemački jezik je bogat modalnim česticama. Modalne čestice se prije svega pojavljuju u govornom jeziku. To su riječi koje se ne sklanjaju, koje izriču namjeru i često dovode do izražaja neku određenu emociju govornika pa time mogu pojačati ili oslabiti djelovanje izgovorene rečenice.
"Njihovom pomoći može govornik signalizirati uvjerenost, pretpostavljanje, suzdržanost, emocionalno opredjeljenje ili racionalnu i kvalitativnu procjenu" (Helbig/Helbig 1990: tekst na ovitku).
Mnoge modalne čestice mogu imati više značenja. Najčešće stoje usred rečenice iza glagola i zamjenice.
Primjeri nekih modalnih člestica:
0 komentari