Kratak sadržaj:

Ivan je došao kući i ostao tri tjedna. Bio je potišten i zlovoljan. Prve je noći spavao u komorici. Kada bi se probudio vidio bi majku koja je zabrinuta sjedila za stolom i jecala, kasnije se preselio nad krov, na sijeno. Tu je pisao svoje prve ljubavne priče. Jednom je poželio popiti crnu kavu. Znao je da u kući nema ni kruha, a kamoli kave. Majka ga je samo pogledala i nije ništa odgovorila. Ivan se vratio u potkrovlje i nastavio s pisanjem. Čuo je tihe korake. Kroz vrata je ušla majka noseći šalicu kave. Bila je sretna, a Ivan joj je grubo odgovorio da mu kava sada ne treba. Majka se ražalostila i otišla. Ivanu je bilo neugodno i žao, ali je bilo prekasno za ljubaznu riječ.

Bilješka o piscu:

Ivan Cankar se rodio 10. svibnja 1876. g. u Vrhniki, pokraj Ljubljane. Srednju školu je završio u Ljubljani, a zatim je otišao u Beč da uči tehniku. Studije nije završio, ostao je književnik i živio od književnog rada. U domovinu se vratio 1909. g. Za dvadeset godina rada napisao je tridesetak knjiga objavljujući pjesme, pripovijetke, romane, drame, eseje i
kritike. Za poznavanje Ivana Cankara najvažnija je njegova proza. Najpoznatije pripovijetke su mu: “Vinjete”, “Knjiga za lakomisne ljude”, “Kuća Marije pomoćnice”, “Sluga Jernej i njegovo pravo”, “Grešnik Lenart”, “Moj život” i “Slike iz snova”. Cankar je napisao i tri romana: “Tuđinci”, “Na klancu” i “Martin Kačur”. Cankar je u svojim djelima prikazivao ljude u borbi za malo sreće u životu povezivajući njihovu sudbinu u snažnu cijeline. Posebno poglavlje u djelu Ivana Cankara je sjećanje na djetinjstvo. Uz likove dijece svuda je i lik majke. Ivan Cankar umro je 11. prosinca 1918. g.

Tema: Ljubav prema majci

Osnovna misao: Treba voljeti životinje i omogućiti im normalan život Likovi: Dječak, lisac.