Bilješke o piscu:
Jack London ro?en je 1876. g. u San Franciscu. U mladosti se bavio raznoraznim poslovima, a bio je ?ak i traga? za zlatom. Izvještavao je kao ratni dopisnik u rusko-japanskom ratu. Po uvjerenju socijalist, ?est je govornik na raznim socijalisti?kim skupovima. Pjesnik je prirode i bunta, slavi snažne, poduzetne li?nosti, koje se ne mire s okolnostima u kojima žive, ve? svladavaju prepreke borbom i snagom volje. Njegova poznata djela su: "Morski vuk", poluautobiografski roman "Martin Eden", "Zov divljine", "Bijeli o?njak", "Mjese?eva dolina", "Ljudi s dna", "Željezna peta" (vizija fašisti?ke opasnosti u Americi), "Vukov sin" i dr.
U romanu "Zov divljine" svoje je doživljaje s Aljaske pretopio u pri?u u kojoj se ljudi i psi bore za opstanak u potrazi za plemenitim metalom. Umro je 1916. godine u Glen Ellenu.
KRATKI SADRŽAJ:
U centru žestoke zime i me?ave su dva ?ovjeka: Henri i Bil. Oni sa 7 pasa u kov?egu prevoze tre?eg ?ovjeka. Mrtav ?ovjek kojeg je divljina i hladno?a savladala i satrla tako da se više nikad ne bori i ne pokrene. Ova dva ?ovjeka su danima putovali. Psi su im vukli ogromne sanke zajedno s kov?egom. Preko no?i bi odmarali i odlazili na spavanje. Gotovo svaku no? bi ostali bez jedno ili dva psa. To im je teško padalo jer je snaga koja vu?e sanke bila sve slabija i slabija. Jedne ve?eri iskrnu neka životinja sli?na psu. Bila je to vu?ica. Me?utim, to nije bila obi?na vu?ica. To je bila ženka psa koja se odala vukovima. Postala je njihova vrsta i odala se životu divljine i preživljavanja. Ona je svake ve?eri mamila pse a na drugoj strani ih je ?ekao ?opor vukova. Oni bi izjeli mamac koji bi „vu?ica“ dovukla do njih. Bilo je prolje?e i vrijeme vu?je ljubavi, važnije od bilo ?ega drugog za jednog vuka. Važnije ?ak i od samog komada mesa koji je u divljini prijeko potreban. Nekoliko mjeseci kasnije ista vu?ica okoti jednog vu?i?a. Imao je bijele o?njake te sivo-crno krzno. U?io se svijetu divljine i ubrzo po?e da sam lovi manje lovine. U obližnjem kampu indijanaca, Indijanci mu uhvatiše majku te zavezaše. Mladi vu?i? je izašao sljede?e jutro iz jazbine. Otišao je na obližnji izvor kako bi se napio vode. Me?utim, tu je bio taj kobni kamp. Prišao je. Vidio je pet sjena. Prilazi mu jedan ?ovjek. Vu?i? se nakostriješi te kad je ovaj potpuno prišao vu?i? ga ujede. Vu?i?u pri?e jedan poglavar, Sivi Dabar. Rekao je kad mu je pogledao ?eljust :“Gle, bijeli o?njaci.“ Ubrzo ga prozvaše po tome. Nekoliko dana, sve je više hrane dobijao od ljudi. Morao je tu ostati. Nije mogao i?i u divljinu iako su mu majku davno otpustili. Tu je ostao nekoliko mjeseci. Slijedilo je prolje?e i vrijeme za lovine. Indijanci su lovili i jednom prilikom usmrtiše jednom omanjeg risa. Bijeli O?njak je to nijemo posmatrao. On nije navikao da laje. On bi plijen ugrizao bez lajanja. Uslijedilo je dugo putovanje. Kamp se preseli u Sijeru Vistu. Tu je Ljepota Smit ugledao Bijelog O?njaka. Ljepota Smit je bio sušta suprotnost lijepom ?ovjeku. Smit ga odlu?i otkupiti od Sivog Dabra. Otkupio ga je za nekoliko boca alkohola jer je Sivi Dabar veoma volio pi?e. Sljede?e ve?eri Ljepota Smit pri?e Bijelom O?njaku. O?njak se nakostriješi ali ovaj najzad nabac uže te prihvati sebi. Kako je Bijeli O?njak ?esto vukao teret vremenom je oja?ao. Postao je snažan. Jednog dana se borio s risom. Poslije borbe sa risom Bijeli O?njak više nije želio borbe. U kraj do?e neki kockar po imenu Tim Kinan. Imao je buldoga veoma jakog. Pozva Ljepotu Smita na duel pasa. Bijeli O?njak nakon mukotrpne borbe obori buldoga na zemlju. Buldog se zvao ?eroki. Jedan drugi ?ovjek po imenu Vidon Skot, koji je sa strane promatrao borbu, ponudi Smitu poprili?nu sumu novca za psa. Me?utim Smit nije htio da proda Bijelog O?njaka. Najzad ga je prodao. Me?utim Bijeli O?njak nije htio da vu?e sanke. Bio je divlji. Najzad, Skot mu dade dobar komad mesa. Bijeli O?njak halapljivo pojede. Bio je jako gladan. Vidon Skot i Mat odlu?iše da krenu u Kaliforniju. Poveli bi i psa-vuka, Bijelog O?njaka. Iz parobroda se iskrcaše u San Francisku. Bijeli O?njak se vremenom navikao na novu sredinu. Nau?i?e on da ne dira kokoši- re?e jednom prilikom vlasnik imanja. Bijeli O?njak je napunio pet godina. U južnoj zemlji je bilo puno hrane i nije trebao da lovi i da se bori. U to vrijeme novine su bile pune vijesti o bijegu jednog osu?enika iz zatvora Sen Kventin. Jednom prilikom upravo Bijeli O?njak obori tog kriminalca. To bijaše sve?an dan. Bijeli O?njak krenu. Povorka ga je pratila. Gospodar posadi jedno štene pored Bijelog O?njaka. Psi se onjušiše. Bijeli O?njak, ne znaju?i ni sam zašto obliza jezikom njušku tog malog psi?a. To svi pozdraviše pljeskom. Tu pri?e još štenadi te se Bijeli O?njak obori na zemlju. Svijet je uzvikivao. Bijeli O?njak pokaza zbunjenost ali se onda opruži na zemlju, isplazi jezik te sa napola sklopljenim o?ima zadrijema na suncu.
Mjesto radnje:
Aljaska, šuma, Indijanski kamp
Vrijeme radnje:
19. stolje?e
Tema:
Život pasa u zaprezi na Aljasci, te život Bijelog O?njaka
Pouka:
U životu treba biti uporan i hrabar. Treba pružiti pomo? svim svojim
bližnjima a pogotovo svojoj obitelji. Trebamo se suprostaviti svojim lošim porivima te se boriti za dobro sebe ali i drugih.
Jack London ro?en je 1876. g. u San Franciscu. U mladosti se bavio raznoraznim poslovima, a bio je ?ak i traga? za zlatom. Izvještavao je kao ratni dopisnik u rusko-japanskom ratu. Po uvjerenju socijalist, ?est je govornik na raznim socijalisti?kim skupovima. Pjesnik je prirode i bunta, slavi snažne, poduzetne li?nosti, koje se ne mire s okolnostima u kojima žive, ve? svladavaju prepreke borbom i snagom volje. Njegova poznata djela su: "Morski vuk", poluautobiografski roman "Martin Eden", "Zov divljine", "Bijeli o?njak", "Mjese?eva dolina", "Ljudi s dna", "Željezna peta" (vizija fašisti?ke opasnosti u Americi), "Vukov sin" i dr.
U romanu "Zov divljine" svoje je doživljaje s Aljaske pretopio u pri?u u kojoj se ljudi i psi bore za opstanak u potrazi za plemenitim metalom. Umro je 1916. godine u Glen Ellenu.
KRATKI SADRŽAJ:
U centru žestoke zime i me?ave su dva ?ovjeka: Henri i Bil. Oni sa 7 pasa u kov?egu prevoze tre?eg ?ovjeka. Mrtav ?ovjek kojeg je divljina i hladno?a savladala i satrla tako da se više nikad ne bori i ne pokrene. Ova dva ?ovjeka su danima putovali. Psi su im vukli ogromne sanke zajedno s kov?egom. Preko no?i bi odmarali i odlazili na spavanje. Gotovo svaku no? bi ostali bez jedno ili dva psa. To im je teško padalo jer je snaga koja vu?e sanke bila sve slabija i slabija. Jedne ve?eri iskrnu neka životinja sli?na psu. Bila je to vu?ica. Me?utim, to nije bila obi?na vu?ica. To je bila ženka psa koja se odala vukovima. Postala je njihova vrsta i odala se životu divljine i preživljavanja. Ona je svake ve?eri mamila pse a na drugoj strani ih je ?ekao ?opor vukova. Oni bi izjeli mamac koji bi „vu?ica“ dovukla do njih. Bilo je prolje?e i vrijeme vu?je ljubavi, važnije od bilo ?ega drugog za jednog vuka. Važnije ?ak i od samog komada mesa koji je u divljini prijeko potreban. Nekoliko mjeseci kasnije ista vu?ica okoti jednog vu?i?a. Imao je bijele o?njake te sivo-crno krzno. U?io se svijetu divljine i ubrzo po?e da sam lovi manje lovine. U obližnjem kampu indijanaca, Indijanci mu uhvatiše majku te zavezaše. Mladi vu?i? je izašao sljede?e jutro iz jazbine. Otišao je na obližnji izvor kako bi se napio vode. Me?utim, tu je bio taj kobni kamp. Prišao je. Vidio je pet sjena. Prilazi mu jedan ?ovjek. Vu?i? se nakostriješi te kad je ovaj potpuno prišao vu?i? ga ujede. Vu?i?u pri?e jedan poglavar, Sivi Dabar. Rekao je kad mu je pogledao ?eljust :“Gle, bijeli o?njaci.“ Ubrzo ga prozvaše po tome. Nekoliko dana, sve je više hrane dobijao od ljudi. Morao je tu ostati. Nije mogao i?i u divljinu iako su mu majku davno otpustili. Tu je ostao nekoliko mjeseci. Slijedilo je prolje?e i vrijeme za lovine. Indijanci su lovili i jednom prilikom usmrtiše jednom omanjeg risa. Bijeli O?njak je to nijemo posmatrao. On nije navikao da laje. On bi plijen ugrizao bez lajanja. Uslijedilo je dugo putovanje. Kamp se preseli u Sijeru Vistu. Tu je Ljepota Smit ugledao Bijelog O?njaka. Ljepota Smit je bio sušta suprotnost lijepom ?ovjeku. Smit ga odlu?i otkupiti od Sivog Dabra. Otkupio ga je za nekoliko boca alkohola jer je Sivi Dabar veoma volio pi?e. Sljede?e ve?eri Ljepota Smit pri?e Bijelom O?njaku. O?njak se nakostriješi ali ovaj najzad nabac uže te prihvati sebi. Kako je Bijeli O?njak ?esto vukao teret vremenom je oja?ao. Postao je snažan. Jednog dana se borio s risom. Poslije borbe sa risom Bijeli O?njak više nije želio borbe. U kraj do?e neki kockar po imenu Tim Kinan. Imao je buldoga veoma jakog. Pozva Ljepotu Smita na duel pasa. Bijeli O?njak nakon mukotrpne borbe obori buldoga na zemlju. Buldog se zvao ?eroki. Jedan drugi ?ovjek po imenu Vidon Skot, koji je sa strane promatrao borbu, ponudi Smitu poprili?nu sumu novca za psa. Me?utim Smit nije htio da proda Bijelog O?njaka. Najzad ga je prodao. Me?utim Bijeli O?njak nije htio da vu?e sanke. Bio je divlji. Najzad, Skot mu dade dobar komad mesa. Bijeli O?njak halapljivo pojede. Bio je jako gladan. Vidon Skot i Mat odlu?iše da krenu u Kaliforniju. Poveli bi i psa-vuka, Bijelog O?njaka. Iz parobroda se iskrcaše u San Francisku. Bijeli O?njak se vremenom navikao na novu sredinu. Nau?i?e on da ne dira kokoši- re?e jednom prilikom vlasnik imanja. Bijeli O?njak je napunio pet godina. U južnoj zemlji je bilo puno hrane i nije trebao da lovi i da se bori. U to vrijeme novine su bile pune vijesti o bijegu jednog osu?enika iz zatvora Sen Kventin. Jednom prilikom upravo Bijeli O?njak obori tog kriminalca. To bijaše sve?an dan. Bijeli O?njak krenu. Povorka ga je pratila. Gospodar posadi jedno štene pored Bijelog O?njaka. Psi se onjušiše. Bijeli O?njak, ne znaju?i ni sam zašto obliza jezikom njušku tog malog psi?a. To svi pozdraviše pljeskom. Tu pri?e još štenadi te se Bijeli O?njak obori na zemlju. Svijet je uzvikivao. Bijeli O?njak pokaza zbunjenost ali se onda opruži na zemlju, isplazi jezik te sa napola sklopljenim o?ima zadrijema na suncu.
Mjesto radnje:
Aljaska, šuma, Indijanski kamp
Vrijeme radnje:
19. stolje?e
Tema:
Život pasa u zaprezi na Aljasci, te život Bijelog O?njaka
Pouka:
U životu treba biti uporan i hrabar. Treba pružiti pomo? svim svojim
bližnjima a pogotovo svojoj obitelji. Trebamo se suprostaviti svojim lošim porivima te se boriti za dobro sebe ali i drugih.
