Kratak sadržaj:

Prvo libro

Nabubodonosor bobivši Arfaksata, posla Oloferna s vojskom primat države, hoteći da gospoduje svim svitom.

Drugo libro

Kuda Olofernes prođe s vojskom; kih poda se dobi; pride u Gabu; bi strah u Jeroselim; pozlobiše Akiora veziri, jer istinu govori od naroda jerosolimskog.

Treče libro

Olofernes Akiora vezana zagna u Betuliju, hoteći ga zajedno s grajani pogubit kad jih prizme. Ozija zva Akiora i popove na večeru. Olofernes podsede Betuliju; bi u grad žaja, do pet dan se hotitu predati. Judita jih kara.

Četvrto libro

Judita a Abrom pojde van grada; Bog joj prida lipost, budi da vele lipa biše; Olofernes, vidiv ju, za njom se zamami.

Peto libro

Olofernes dvor svoj i Juditu zva na večeru; pijan zaspa. Koliko to zlo žartje i opitje. Judita Olofernu otkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na viru i prebiva u Betuliju.

Šesto libro

Betulijani iziđoše s oružijem. Vojske, vidiv Oloferna ubijena, jaše bižati; oni jih tiraše, i s dobitjem se varnuše. Eliakim, pop veli, s popi pride vidit Juditu; ona svojimi pojde u Jerosolim; u tempal se poklonivši, s vesel’jem se varnu. Živi lit sto i pet; puk ju sedam dana plaka; dan d

Bilješke o piscu:

Marko Marulić, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti je imao šestoro sinova. Prvu školu Marko Marulić završio je u Splitu, a kasnije je otišao u Padovu, gdje mu je uz druge bio učitelj glasoviti Picentini. Životopisac Franjo Natali, vršnjak Markov, kaže da je bio čudan, poslušan i vrlo prijateljski mladić, pa da su ga poštovali svi koji su ga poznali. Preminuo je 5. siječnja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”). Marulić je učenik padovanskog sveučilišta, pa po tome i talijanskog preporoda, kojemu je u ono doba Padova bila čvrsto utočište. Njegov način pisanja i oštroumnost uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada, i upravo zbog toga u to doba Toma Niger kaže da je najslavniji među učenim ljudima. Pisao je na hrvatskom i na latinskom jeziku. Njegova najznačajnija djela su: Epski spjev: “Istoria svete udovice”, Judita (1521.), Pjesme (1569.), a na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506.)

Dojam o djelu:

Judita je književno djelo u prozi. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Četvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Judita je bila napisana "od rojen'ja Isukrstova u puti godišće prvo nakon tisuća i pet sat na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu. Marulić je ovdje obradio poznatu biblijsku priču tako tako da je 16 glava starozavjetne priče pripovijedio u šest knjiga, i to, kako sam kaže u posveti "Poštovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu, gospodinu donu Dujmu Balistriću, kumu svomu da ju stumači našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni, ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke." Kako se radi o epskoj pjesmi biblijske građe nameće se po sebi pomisao da je pred Marulićem u naš jezik pokušati protumačiti biblijsku povijest ali ne na isti način kao Marulić, jer u Marulićevoj "Juditi" nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. Iako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva je već kao kulturni spomenik, a još više zbog načina, kako je nastala. Jer nije slučajno što je Marulić odabrao baš Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva i onima, koji đačke knjige ne razumiju, a štivo je izabrao baš gledajući žalosno stanje svoje domovine, koju su tuđinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vječnu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme. Tako je Marulić prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s "istočnim zmajem" - Turcima.

Petrarkističke odlike:

Petrarci je Laura bila božica i on ju je uzdizao u svemirske razmjere, a isto to radi i Marulić kada u zadnjem libru narod slavi Juditu kao osloboditeljicu naroda. Također se sličnost vidi i kada Marko Marulić opisuje svoju Juditu. Prema njegovom opisu bi se pomislilo da je ona Marulićeva Laura:

Splete glavu kosom, vitice postavi
Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
Na nogah napravi čizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ča mi je viditi,
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošće hoditi na pir s kraljicami
I čtovana biti meju banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
A trepetljicami zvonjahu uvitci;
Stahu zlati cvitci po svioni sviti
Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
Svitlo čarljeni ja rubin na parstih,
Cafir se modriti, biliti na rukavih
Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.

Kršćanski nazor:

Najviše se očituje u tome što se narod i Judita često obraćaju bogu bilo za pomoć, bilo za blagoslov:

Juditin govor betuljanima:
Tko ste, da ćete moć božoju iskusiti,
Ter svim vekšu nemoć, vekši gnjev nauditi?
Jer se rasrditi hoće tom ričju Bog,
Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog

Judita neće jesti nesvetu hranu da ne bi povrijedila boga, tu se očituje jakost Juditine vjere:

Judit strese uha: - Neću", reće, "toga
Da ockvarnih duha, ne rasardim Boga;
Da jist ću ovoga ča vo s sobom nosim...

Molitva bogu za pomoć pri ubojstvu jer ona to mora učiniti uz božju pomoć i po njegovoj volji da ga ne bi uvrijedila:

Bože, daj da stignu ča je godi tebi;
Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
Da stvar svarši koju misal moja plodi,
Da se tebe boju puci ter narodi!
Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
Ovo ča veruju po tebi ja moći,
Koko potribuju, hotij mi pomoći,
U dne ter u noći tebi da hvalu dam,
Jer u tvoje moći sad sveršit to uzdam.