Kratak sadržaj:

Mladi su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro svake večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je opisao kako on vara svoje roditelje, njegov otac zatvori kuću a čim mu roditelji odu u krevet on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe. Miho je rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi mu mogli učiniti neku novelu (šalu). Dživo je otišao kod Stanca i počeo je pričati. Stanac mu je rekao da je donio tržak te da ga nitko nije htio ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem Dživo je rekao Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je došao u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se pozdravili i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac vijeruje sve što mu se kaže. Nakon što je Dživo opisao što je ispričao Stancu oni su se obukli u vile i otšli ga malo zafrkavati. Jedna je vila pričala Stancu, zatvorila mu oči i zavezala ruke, dok su mu druga dvojica uzela sir, tele i grudu a novac su mu ostavili. Kad je Stanac otkrio prevaru počeo je vikati za njima ali je već bilo prekasno.

Vrijeme radnje: karnevalska noć

Mjesto radnje: Dubrovnik

O djelu:

 Novela od Stanca ("Šala sa Stancem") je kratka novela od jednog čina u nekoliko prizora i u dvanaesteričkim stihovima. Djelo je farsa (kratka komediija, dramska igra), prvi je put prikazana 1550. g. na svadbi Martolice Zamanjića. Djelo govori o mladim Dubrovčanima koji se žele zabaviti u karnevalskoj noći. Susreću se sa starim Stancem koji je došao u Dubrovnik da proda jare i nešto sitnica. Držić je ovu kratku komediju savršeno složio i u ovoj je komediji iskazao lakovjernost.

Dojam o djelu:

Novela od Stanca je vrlo kratka komedija, što joj i paše. Nema suvišnog opisivanja i dosadnih dijaloga koji se često nalaze u zapletu komedija. Napisano je ono glavno, tadašnji istinski život i bit same komedije, sukob mladog i starog svijeta. Ritam same komedije je brz, pa se i sama komedija morala odvijati u jednom činu.

a proda jare i nešto sitnica. Držić je ovu kratku komediju savršeno složio i u ovoj je komediji iskazao lakovjernost.

Bilješke o piscu:

Marin Držić, rođen je u Dubrovniku 1508. a pokopan je 1567. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461. – 1501). Od vremena Džore Držića obitelj se osiromašila, tako da se Marin Držić morao snalaziti raznim poslovima. Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim, u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovački svećenik, orguljaš, pjesnik i komedijograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku, a upućen je na školovanje u Sienu, gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju.

Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin, Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula). On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima, a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, čime si osigurava popularnost kod suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost.

Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup i Tripče de Utolče, koje su se prikazivale u određenim prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od Bizara). Sudjelujući i sam u organiziranju predstava, postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Godine 1548. njegove su se komedije Pomet i Pjerin te pastorala Džuho Krpeta tokom vremena izgubile. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba.

U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek duhovita i vesela. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku, a to je Držiću vrlo dobro uspijevalo. On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana, tj. u hrvatskoj kulturnoj sferi.