Gostioničarka Mirandolina - Carlo Goldoni - Prepricano lektira

Kratak sadržaj:

1. čin

Markiz i grof žustro se svađaju oko Mirandoline. I jedan i drugi, baš kao i svaki muškarac koji uđe u njezinu gostionicu, zaljubljeni su u nju. Grof tvrdi da može pridobiti njezinu ljubav novcem, dok je markiz (koji nema novaca) uvjeren kako Mirandolini treba upravo njegova zaštita, a ne novac i darovi. No u toj se cijeloj priči u gostionici pojavljuje i vitez koji mrzi sve žene, pa tako i Mirandolinu. U početku Mirandolina nije reagirala, no to joj se uskoro počelo gaditi pa je odlučila nešto poduzeti kako bi smekšala kameno srce viteza. Nakon nekog se vremena vitezu počela sviđati Mirandolina, no nije to htio nikome priznati. U međuvremenu u gostionicu dolaze dvije glumice koje pokušavaju glumiti plemkinje i nekakve grofice, no čini se da nisu nikoga zavarale.
Za to se vrijeme grof i markiz natječu koji će Mirandolini dati veći i ljepši dar.

Unatoč svom šarmu koji je uložio, umjesto kod markiza, dvije mlade glumice odlaze na objed u grofovu sobu, i zbog toga je markiz vrlo ljutit i traži nekakvu zadovoljštinu. Mirandolina govori za sebe:

Moram ga zavesti... Tko pobjegne, ne mora se bojati da će ga pobijediti, ali tko zastane, tko sluša i u tome uživa, prije ili kasnije i unatoč svojoj samovolji mora pasti! E, tako će i moj vitez pasti... Hoće.

2. čin

Vitez, koji je preko noći zavolio žene, misli da je Mirandolina iskrena prema njemu, no vara se. Uz vino i fine objede koje mu Mirandolina nudi, vitez postaje sve nemoćniji. ''Plemkinje'' (glumice) otkrivaju grofu svoj pravi identitet. Vidjevši da vitez želi pobjeći, Mirandolina odluči pasti u nesvijest i tako ga još više zabludi i nagovori da ostane s njom.

Draga Mirandolino! Vi ste prva žena na ovom svijetu s kojom sam imo strpljenja biti u društvu i pri tome sam iskreno uživao!

3. čin

Vitez priznaje Mirandolini da ju neizmjerno voli. Markiz u međuvremenu daje Dejaniri zlatnu bočicu koju je grof, tj. vitez dao Mirandolini. Grof i markiz žele se osvetiti Mirandolini jer im nije uzvratila ljubav. Grof i vitez skoro se poubijaše, no Mirandolina ih, na svoju i njihovu sreću, rastavi. Ljutiti vitez proklinje Mirandolinu i odlazi iz gostionice zauvijek. Mirandolina je tužna zbog toga, ali ubrzo prijeđe preko toga. Na samom kraju priče, Mirandolina zamoli grofa i markiza da također odu iz gostionice. Po želji njezina oca, ali i njezina srca, Mirandolina se odluči udati za svog pomoćnika Fabrizia. A vitez joj je rekao:

Bježim od tvojega pogleda! Proklinjem tvoju lasku, tvoje suze, tvoje varke! Od tebe sam doznao kakvu zlobnu moć nad nama ima tvoj spol, i od tebe sam na vlastitoj koži naučio kako čovjeku nije dovoljno, ne, prezirati ga da bi pobijedio, nego mu pred njim valja bježati!

Mjesto radnje: Firenca

Likovi:

Mirandolina - gostioničarka

Vitez od Ripafratte - uopće nije očaran Mirandolinom i ne shvaća zašto svi lude za njom; govori kako je stvarno grozno što žena može posvađati i rastaviti prijatelje; Mirandolina u početku uopće nije ostavila nikakav dojam na njega.

Markiz od Forlipopolija - vrlo umišljen čovjek; svađa se sa grofom oko toga kojeg od njih Mirandolina više voli, kojeg trebaju ljudi više poštovati i raspravljaju o novcu; govori kako Mirandolini treba njegova zaštita, a ne novac.

Grof od Albafiorite - nešto ''prizemljeniji'' čovjek; govori kako Mirandolini nije potrebna nikakva zaštita, već novac da može održavati gostionicu.

Ortensia i Dejanira - glumice

Fabrizio - sobar u gostionici

Bilješka o piscu:

Carlo Goldoni (Venecija, 25. veljače 1707. - Pariz, 6. veljače 1793.), talijanski komediograf i reformator komedije. Rodio se u Mlecima u imućnoj obitelji liječnika Giulija,rodom iz Modene i Mlečanke Margherite Savioni. Nisu ga privlačili izgledi da krene očevim stopama. Iako nikada nije upoznao djeda Carla, zarana je pokazao da je od njega naslijedio stravstvenu zaokupljenost kazalištem i druželjubivu narav. Školovao se u Perugi, na dominikanskome učilištu u Riminiju, odakle je pobjegao sa družinom putujućih glumaca. Na kraju je diplomirao na Sveučilištu u Padovi. Idućih godina je pisao komične međuigre, tragikomedije i libreta za melodrame, ali i prve sastavke što najavljuju zrelo stvaralačko razdoblje, između 1748. i 1762. godine. Konzervativni protivnici kazališne reformacije i ćudljivosti publike naveli su ga 1762. da se od Mletaka oprosti komedijom Jedna od zadnjih pokladnih večeri i pođe u Pariz raditi kao pisac predložaka za Comedie Italienne, kazalište koje je i dalje njegovalo talijansku komediju dell'arte, gdje je Goldoni nastavio ulagati reformatorske napore da pisanim tekstom unaprijedi kazališni izraz. Prije smrti na francuskome je sastavio Memoare, zapise o uspomenama na svoj raznoliki, kazalištu posvećeni život. Umro je u oskudici početkom veljače 1793.
Komedije mu se ističu majstorskim dijalogom, u kojem se često služi i venecijanskim dijalektom. Komedije: Kavana (1750.), Gostioničarka Mirandolina (1753.), Grubijani (1760.), Ribarske svađe (1762.), i dr.