Kratak sadržaj:

Prvi čin 

Za mjesto radnje uzeta je provincijska sredina i sve društvene strukture: sudstvo, zdravstvo, obrazovanje. Glavne uloge: našelnik grada Anton Antonovič, direktor bolnice Zemljanika, sudac Amos Fjodorovič Ljapkin Tjapkin, školski nadzornik Luka Lukič, poštar Ivan Kuzmič, varoške spahije Dopčinski i Bopčinski... Lik koji je iznad njih, koji pokreće radnju jeste Hlestakov, sitni činovnik iz Petrograda. Načelnik je pozvao u kancelariju sve glavne ljude u gradu da im saopći iznenadnu i neprijatnu vijest koja glasi: Dolazi nam revizor. Iz njegovih reči saznajemo da u bolnici vlada prljavština, bolesnici liče na kovače, nema bolesničkih lista i dijagnoza, sve zaudara na kupus, puši se duhan. U sreskom sudu je općti nered. Sudac uzima mito - lovačke kućice, načelnik sve što mu padne šaka - skupocjenu bundu, šal ili bilo što drugo. Dolaze spahije Dopčinski i Bopčinski sa vijesti da je u gradskoj gostionici činovnik. Da se zove Ivan Aleksandrovič Hlestakov, da je tu već dvije nedjelje. Nastaje dilema što raditi. Ipak, spremaju se da svi odu u gostionicu i potraže revizora, ali kako kad ne znaju ništa o njegovom izgledu.

Drugi čin

Mjesto dešavanja je gostionica odnosno soba u kojoj su odseli Hlestakov i njegov momak Osip. Već je drugi mjesec kako je Hlestakov iz Petrograda krenuo na put, a nikako da stigne na cilj - do svojih roditelja. U gradu ništa ne plaća, gostioničar prijeti da će ga prijaviti vlastima i otjerati u zatvor. Nastaje izuzetno komična situacija koja se gradi na zabuni, nesporazumu i uzajamnom strahu.

Treči čin

Razgovor načelnikove žene Ane Andrejevne i kćerke Marije. I one su uzbuđene jurnjavom koja je nastala u gradu. Dopčinski im javlja da će u njihovu kuću na smještaj doći revizor i da ona, Ana Andrejevna, sve dobro pripremi. Načelnik dovodi u kuću uglednog gosta. Do izražaja prvo dolazi provincijski duh načelnikove žene i kćerke. One su fascinirane prisustvom i pričom Hlestakova o petrogradskom životu. Pošto u pitanjma prelaze sa teme na temu, to je dokaz njihove neiživljenosti i potrebe za životom u velikom gradu i svijetu otmjenosti. Hlestakov, u pričanju, gubi granicu između istinitog i izmišljenog. Njegova priča ima svoje činjenice. Načelnik i svi oko njega drhte od straha, a on, dok priča, živi život o kojem je sanjao kao sitan činovnik.

Četvrti čin

Do kraja se uobličava motiv korupcije i podmićivanja kao sredstva u očuvanju položaja u društvu. Korupcija i malograđansko ponašanje malih ljudi u malom mjestu spram važnih ličnosti, uveliko su došli do izražaja, što dobija i vanvremensko značenje. Prvo Hlestakovu dolazi Ljapkin Tjapkin, sudac. Prilazi zaplašeno, iz ruku mu ispada pripremljen novac. Videći povoljnu priliku, Hlastakov ga uzima na zajam. Ali, pored sklonosti da podmićuje, on ima još jednu crtu: potrebu da svakog od bližnjih podkazuje i još više obilježi greškama i nedostacima, kako bi sebe prikazao u što boljem svjetlu. Dolaze i trgovci koji se žale na načelnika. Njegova gramzivost poprima takve dimenzije da se ničega ne libi - sve nosi, pa čak i suve šljive koje u buretu stoje i po sedam godina. Da bi što više dobio, on i po dva rođendana slavi godišnje. Zatvara ljude i u zatvoru ih hrani slanom ribom, ne dajuci im vodu. Načelnikovu bahatost i samovolju potvrđuje i žena jednog podoficira, čijeg je muža nezakonito oterao u vojsku a nju išibao. Hlestakov se naizmjenično udvara načelnikovoj ženi i kćerci, da bi se na kraju stekao utisak kako on prosi načelnikovu kćerku. Hlestakov piše pismo prijatelju, novinaru, u Petrograd, čiji ce se sadržaj otkriti na kraju. Odlazi u kočijama, sa izgovorom da će to biti nakratko, a načelnikova porodica ostaje presretna što je sve dobilo takav neslućeni obrat.

Peti čin

Ovaj čin donosi rješenje, ali na način kako je komedija i počela. Na početku ovog čina data je slika malograđanske porodične sreće. Načelnik u udaji kćerke vidi izuzenu šansu za svoje napredovanje u službi. Vjerujući da se visoko vinuo, izriče prijetnje i osvetu svima koji su se žalili na njega. Da bi prikazao mentalitet i licemerje kako činovničkog tako i trgovačkog svijeta, Gogolj i treći put na pozornicu izvodi i suca, upravnika bolnice, trgovce i policajce. Svi dolaze da načelniku čestitaju na udaji kćerke i da sa njim podele zadovoljstvo i sreću. A onda - šok za sve njih. Dolazi poštar sa pismom Hlestakova koje je upućeno prijatelju u Petrograd. Počinje čitanje pisma u prisustvu svih. U njemu je Hlestakov podsmijeh upućen svima koji su uvjereni da nešto znače u tom provincijskom životu. Pismo otkriva da Hlestakov nije nikakav revizor, niti neka važna ličnost, već slučajni prolaznik i prevarant, te da je načelnik sa svojom porodicom izigran i kao ostali ismijan. I dok još traje stanje izazvano brukom koja je došla sa pismom, stiže gromovita vijest o dolasku pravog revizora. Ova vijest je pretvorila sve prisutne u skamenjenu grupu. Sve se pretvara u nijemu scenu, u kojoj nema ni pokreta ni riječi. Tako se završava Gogoljeva komedija u kojoj, na prvi pogled, sve deluje obično, a opet izuzetno i neponovljivo.

Bilješke o piscu:

Nikolaj Vasiljevič Gogolj, poznati ruski prozni i dramski pisac, porijeklom Ukrajinac, rodio se 19. ožujka 1809. u malom mjestu Soročincima. Svoja je djela pisao na ruskom jeziku, jer su u Ukrajini tada bile nepovoljne kulturno - društvene prilike. Gogoljev se otac zanimao za kazalište i pisao kraće komedije na Ukrajinskom jeziku za potrebe domaćeg pozorišta, dok mu se majka brinula o odgoju djece.

Školovao se u Poltavi, Nježinu i Petrogradu. Neko vrijeme je bio odgojitelj plemićke djece u Petrogradu. Gogoljevi mladenački snovi, o služenju za dobro države, raspali su se kad je upoznao život petrogradskih sitnih činovnika, među koje se i sam bio uvrstio na kraće vrijeme. Kasnije je predavao povijest na Petrogradskom sveučilištu. Imao je prijateljske veze gotovo sa svim tadašnjim Ruskim piscima (Krilov - pisac basni i satira, Žukovski – pjesnik, romantičar i prevoditelj, te najvažniji, od kojeg je tražio savjete, Puškin). Puškinova smrt je potresla Gogolja do dna duše i navela ga na misticizam i religiozni fanatizam.

Putovao je i boravio u europskim zemljama, a potkraj života vratio se u Moskvu gdje je živio u materijalnoj oskudici. Umro je 21. veljače 1852. Svoj prvi književni pokušaj, Hans Kihelgarten, spalio je ostavši nezadovoljan njime i vjerujući da će ostvariti nešto mnogo bolje.

Gogolj je od početka razvijao pripovijetku kao posebnu vrstu književne proze, davajući joj nov sadržaj i oblik. Svoju prvu zbirku pripovijedaka, Večeri na zaselku kraj Dikanjke, nije napisao realističkim nego romantičkim duhom i raspoloženjem. Kasnije je izdao još dvije zbirke pripovijedaka, Mirgorod i Arabeske.

Pripovijetke: Soročinski sajam, Utopljenica, Noć uoći Božića, Začarano mjesto, Nevski prospekt,Ludokovi zapisi, Portret, Kočija, Pripovijetka o tome kako su se zavodili Ivan Ivanović i Ivan Nikiforović i najvažnija Kabanica. Osim pripovijetka Gogolj piše i drame: komedije Ženidba i Revizor, roman poema Mrtve duše i povijesni roman Taras Bulja. Zahvaljujući Gogolju došlo je do apsolutne prevlasti proze nad poezijom u ruskoj književnosti i zato Gogolja treba smatrati "ocem ruske prozne književnost" kao što se Puškin smatra "ocem ruske poezije".

Kratak sadržaj:

Radnja romana zbiva se sredinom 19. stoljeća u uspavanom američkom mjestašcu St. Petersburgu na obali rijeke Mississippi. Glavni je junak nestašni dječak Tom Sawyer koji živi skupa sa svojom dobrodušnom tetkom Polly i mlađim polubratom Sidom. Daje Tom sklon vragolijama i nepodopštinama, saznajemo već na prvoj stranici romana - tetka Polly otkriva da se Tom sakrio u smočnici i da se ondje sladi pekmezom, iako mu je to zabranila. Zahvaljujući lukavstvu, Tom izmigolji tetki i pobjegne iz kuće. No umjesto u školu, uputi se na kupanje. Zato ga idućeg dana, u subotu, očekuje kazna: mora okrečiti ogradu. Tom se hitro dosjeti kako da izbjegne kaznu: uvjeri dječake kako je krečenje prava zabava pa oni umjesto njega obavljaju naporan posao i za to mu još i plaćaju. Kada je ugledala cijeli plot okrečen, tetka Polly nije mogla vjerovati svojim očima. No nije joj preostalo drugo nego da ga nagradi jabukom i pusti da se ode igrati. Nakon omiljenih ratnih igara s prijateljem Joe Harperom, Tom ugleda lijepu djevojčicu Becky Thatcher, koja je tek stigla u gradić i odmah se zaljubi u nju. U odijelu i cipelama, stoje najviše mrzio, Tom je u nedjelju morao u crkvu na vjeronauk i misu. Prije ulaska uspio je zamijeniti svoju subotnju zaradu za ceduljice kojima je »zaslužio« Bibliju. Kako su se ceduljice dobivale kao dokaz poznavanja Svetog pisma, ne čudi što je, slavodobitno primajući svoj zasluženi primjerak Biblije, Tom izjavio da su David i Golijat apostoli! Kada mu nije uspjelo odglumiti bolesnika, Tom se u ponedjeljak uputio prema školi. Na putu susretne Huckleberrv Finna. Huck je sin gradskog pijanice, ne ide u školu i živi skitničkim životom. Dogovore se da navečer odu na groblje. Zbog kašnjenja na nastavu Tom je kažnjen - mora sjediti u klupi s djevojčicom. Na njegovu sreću taje djevojčica - Becky. Tom ne gubi vrijeme, izjavljuje joj ljubav i uvjerava kako bi bilo dobro da se zaruče. Kada ona pristane na zaruke i poljubi ga, omakne mu se priznanje da je on već bio zaručen s drugom djevojčicom. Uvrijeđena se Becky rasplače i odbije Toma. Kasno navečer Tom i Huck stižu na groblje. Njihova dječačka pustolovina pretvori se u nešto ozbiljnije - postaju svjedoci zločina! Na groblje dolaze i pijani Muff Potter, opaki kriminalac Crveni Joe i mladi doktor Robinson. Među njima dolazi do prepirke i tuče pa u jednom trenutku Crveni Joe nožem ubode doktora Robinsona. Prestravljeni dječaci pobjegnu zaklevši se da nikome nikada neće reći što su vidjeli. Vijest o ubojstvu doktora Robinsona brzo je prostrujala mjestašcem. Krene potraga za ubojicom. Kako je nesretni doktor uboden Potterovim nožem, ovaj postaje glavnim osumnjičenikom. U zatvor će ga smjestiti njegov prijatelj Crveni Joe lažno svjedočeći. Znajući istinu, Toma muče noćne more. Nakon još jedne svađe s tetkom Polly, a već dovoljno utučen razvrgnutim zarukama s Becky, turobni očajnik Tom spreman je na sve. Odluči pobjeći od kuće i otići u bijeli svijet da se više nikad ne vrati. Susreće svog prijatelja Joea Harpera koji je i sam, nakon svađe s majkom, donio sličnu odluku. Odluče zajedno krenuti u novi život - gusarski! Priključi im se i Huck Finn pa sva trojica krenu gusarskim stazama. Ukradu malu splav i doplove do Jacksonova otoka nizvodno od St. Petersburga. Činilo im se da je život na neistraženu i pustu otoku prava divota i da se više nikada neće vratiti u civilizaciju. - Ovo je život za mene - reče Tom. - Ne moraš ujutro ustajati i ne moraš ići u školu, i prati se, i raditi sve one proklete gluparije. Sutradan su primijetili ljude kako pretražuju rijeku pa shvatiše da njihovi sumještani vjeruju kako su se utopili u rijeci. Počinje se javljati i čežnja za domom, ali Tom uvjerava prijatelje da trebaju ostati na otoku. No on sam te se noći iskrada i odlazi u St. Petersburg. Tom je namjeravao tetki Polly ostaviti poruku i obavijestiti je daje živ i da mu je dobro. No, kada ušuljavši se u kuću zatekne tetku Polly, Joeovu majku, Sida i sestričnu Mary kako tuguju i pričaju o skorašnjem pogrebu, on mijenja svoju odluku. Vrativši se na otok, iznese Hucku i Joeu novi tajni plan. Dječaci vrijeme provode u igrama i kupanju. Huck dječake uči pušiti. Zbog pušenja su jako ponosni na sebe, ali ih ubrzo obuzme mučnina. Te noći otok je zahvatila oluja pa sve vrijeme provode u potrazi za zaklonom. Na dan pogreba potajno se vraćaju i skrivaju u crkvu. Usred pogrebne svečanosti, dok ih svi oplakuju, oni se iznenada pojavljuju i izazivaju opće veselje. U školi su Tom i Joe junaci dana. Svi žele biti u njihovu društvu i čuti što im se sve događalo. Kada su pred ostalim učenicima zapalili i lule, njihova je slava dosegla vrhunac. Međutim, neprijateljstvo između Toma i Backy traje i dalje, sve dok jednom zgodom Tom plemenito ne preuzme na sebe krivnju zbog potrgane stranice u učiteljevoj knjizi, iako je to, nenamjerno, učinila Becky. Školska godina završava javnim ispitom na kojem se Tom baš i nije proslavio. Nije ni čudno, učenje mu je oduvijek bilo mrsko. Becky odlazi iz grada pa se Tom dosađuje. Da stvar bude gora, razboli se i završi u krevetu. Uto počne suđenje Muffu Potteru. Svjestan da će Potter nevin zaglaviti na vješalima, Tom skupi hrabrost i pojavi se u sudnici, gdje pred iznenađenim mnoštvom otkriva istinu. Muff Potter je oslobođen krivnje, no pravi ubojica, Crveni Joe, uspijeva pobjeći. Tom i Huck ne miruju - kreću u potragu za skrivenim blagom. U napuštenoj kući, kamo su ga pošli tražiti, ponovno nabasaju na Crvenog Joea i njegova novog kompanjona. Igrom slučaja, Crveni Joe u kući pronalazi sanduk pun zlatnika. Unatoč strahu, dječaci ga odluče pratiti kako bi se dokopali bogatog plijena. Becky se vratila u gradić. Djeca se spremaju posjetiti McDougalovu pećinu. I dok se svi zabavljaju i veselo igraju, Tom i Backy se izgube u mračnim hodnicima špilje. Tek idućeg dana mještani otkrivaju da se Tom i Becky nisu vratili pa organiziraju veliki potragu za njima. U međuvremenu, slijedeći Crvenog Joea, Huck uspije čuti kako se ovaj sprema napasti dobru udovicu Douglas pa Huck otrči do obližnjeg posjeda i obavijesti vlasnika što smjera zlikovac. Zahvaljujući Hucku, udovica bude spašena, no Crveni Joe i ovaj put uspijeva pobjeći, dok se njegov pratilac utopi u rijeci. U špilji Becky i Tom proživljavaju teške trenutke. Gladni su i žedni, na izmaku snaga. I nikako da pronađu izlaz. Becky je već potpuno klonula, i Tom još jednom kreće u potragu za spasonosnim izlazom. Na putu se gotovo sudari sa - Crvenim Joeom! Srećom, iznenađeni zlikovac pobjegne a Tom uspije pronaći mali otvor koji znači spas. Već drugi put su mještani oplakali Toma (ovaj put i Becky), no on se, na oduševljenje svih, još jednom vraća živ i zdrav. Sreći tetke Polly i Beckyine majke nema kraja. Sudac Thatcher dao je zatvoriti ulaz u pećinu kako se opet ne bi koje dijete izgubilo. To se pokazalo fatalnim za Crvenog Joea - nije mogao izaći iz špilje i ondje je umro od gladi. U tajnosti Tom i Huck još jednom ulaze u spilju i ondje pronalaze sanduk sa zlatnicima koji je sakrio Crveni Joe. Sada su bogati! No to bogatstvo im nije previše važno, baš kao ni Hucku novi život kod udovice Douglas. Pravi život su pustolovine i oni već maštaju o razbojničkoj bandi koju će oformiti.

Vrsta djela: pustolovni roman

Vrijeme radnje: prije Građanskog rata u SAD-u, vejruje se oko 1850. godine

Mjesto radnje: duž rijeke Mississippi (od gradića St. Petersburg do ušća rijeke Ohio)

Bilješka o piscu:

Mark Twain ili Samuel Langhorne Clemens (pravo ime) poznati je američki književnik i humorist koji je svojim djelima zadužio sve generaije koje su došle nakon njega. Rodio se 30. studenog 1835. godine u mjestu Florida kao šesto od sedmero djece. Svoj je radni vijek započeo kao tiskar, a neko je vrijeme radio i kao kormilar na jednom od parobroda na rijeci Mississippi.

Nakon što je neko vrijeme sudjelovao kao dragovoljac u građanskom ratu, odlučio se za posao izvjestitelja gdje je počeo objavljivati djela pod imenom Mark Twain. Smatra se kako je velik broj najboljih djela napisao tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća. Od njegovih djela treba izdvojiti:”Kraljević i prosjak”, “Život na Mississippiju”, “Tajanstveni stranac” i mnoga druga djela.

Umro je 21. travnja 1910. godine u Stormfieldu.

Kratak sadržaj:

Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradić kamo ga je poslala majka da rasčisti neka pitanja u vezi s nasljedstvom.
Prigodom ladanjskog bala što se priređuje u okolici upoznaje Lottu, kćerku upravno-sudskog činovnika koji je u kneževoj službi. Oduševljen je njezinom milinom, prirodnim držanjem i plemenitim osjećajima, a iako zna da je ona zaručena s Albertom on se u nju zaljubljuje.
Primjetivši da mlada djevojka nije prema njemu ravnodušna Werther je sretan i blažen. Kako se Lotta vlada nadasve korektno ne zaboravljajući ni na čas odsutnog zaručnika, Werther je zbog toga još više poštuje i cijeni. Kad se Albert vratio s putovanja Werther se s njime sprijateljio i dvoje mladih ljudi provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No Wertherova ljubav biva svakim danom sve jača, dosadašnja ga idila ne zadovoljava i mladić napokon donosi odluku da ode, kako ne bi narušio sklad koji vlada između zaručnika.
Želeći se zaposliti da ne bi mislio na Lottu, mladić se dade nagovoriti da primi mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teško podnosi službu jer nije birokrat nego pjesnička duša.
Kako njegov gospodar voli sitničavo zabadati, Werther gubi volju za službu koja ga nikad nije privlačila. Poslanik tuži Werthera ministru, no ministar pokazuje više razumijevanja i daje mladiću očinske savjete kako se u buduće ima vladati.
Werther podnosi ostavku i stupa u službu nekog kneza kome će na ladanjskom imanju kratiti vrijeme. Wertherov novi gospodar nije loš čovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantični mladić teško podnosi i doskona napušta službu. Neuspio pokušaj da se zaposli i da u tom poslu nađe zadovoljstvo pojačava potisnute osjećaje prema Lotti, koja se udala za Alberta. Ne mogavši odoljeti želji da je opet vidi, Werther se vraća u gradić gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje neizdrživo.
Albert s kojim se nekoć dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se čini da Lotta u tom braku nije sretna koliko bi zaslužila. U drugu ruku Wertherova ekscentričnost vrijeđa trijeznog Alberta koji mutno naslućuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je dugo zavaravala samu sebe, počinje uviđati da njezini osjećaji nisu bezazleni.
Između Werthera i njegove okoline nesporazumi se množe i Lotta bi se htjela izvući iz te situacije, ali ni sama nezna kako. Da bi spriječila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu naređuje da par dana izostane, a Werther kojeg već duže vrijeme salijeću misli o samoubojstvu sada izvršava posljednje pripreme. Vraća se još jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti. Werther odlazi kući sav rastresen. Poručivši Albertu da mu posudi pištolje jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blaži misao da ih je sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Ne usudivši se reći Albertu što se dogodilo Lotta je bespomoćna, a Werther se iste noći ubija Albrtovim pištoljem.
Njegovo umiranje izaziva opću sućut: Lottin otac i njegova djeca okupiše se oko umirućeg Werthera koji prije smrti ne dolazi k svijesti. Albert je očajan, a Lotta samo što nije skapavala od žalosti. Pošto je umro, Werther je pokopan na kraju groblja između dvije lipe, na mjestu što ga je sam odabrao. Na posljednji počinak ispratila ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo .

Analiza likova:

Werther -
- Ovaj lik je romantičnarski lik, on u biti prestavlja pozitivnog buntovnika.
- Mlad je, obrazovan, lijep, uglađen, simpatičan.
- Dobar je prema drugima, ljudi ga vole i poštuju, pogotovo Lottina obitelj.
- Ima sposobnost, ali ne i želju da uspije u realnom životu.

Lotta - 
- Ona je oličenje ženstvenosti, lijepa je, nježna, nedužna, iskrena.
- Sve njezine osobine jamče da će biti odana žena i požrtvovna majka.
- Sposobna je pružiti sve što od nje traži društvo u kojem živi.
- Odanost Albertu i poštovanje zadane riječi dovodi Lottin lik do savršenstva.

Albert - 
- On je po svemu trebao biti negativan lik, suprotnost Wertheru, i zapreka iskrenoj ljubavi.
- Posjeduje sve osobine koje posjeduje i Werther.
- Mlad, lijep, pametan, obrazovan, drag, i njegova ljubav prema Lotti daje mu potpuno pravo na nju
.
- Veoma mudro je spoznao da je nesigurnog, ali privlačnog suparnika bolje imati za prijatelja nego za neprijatelja.
- Dokazao je Lotti da je on onaj pravi koji će je zauvijek štititi.

Književni rod: epika

Vrsta djela: roman

Tema: Patnje mladog Wertera

Bilješke o piscu:

Johann Wolfgang Goethe, najveći njemački pjesnik, književnik i mislilac. Rođen 28. 8. 1749. u Frankfurtu, a umro 22. 3. 1832 u Weimaru. Potječe iz ugledne obrazovane obitelji (otac se bavio znanošću i umjetnošću, bio je carski savjetnik).
U djetinjstvu se susreće s francuskom književnošću. 1765. odlazi na studij prava u Leipzig. Od 1770. – 1771. studira u Strassbourgu. Kao pravnik - praktikant radi u Wetzlavu, a kao advokat kasnije radi u Frankfurtu. Djela mu zahvaćaju gotovo sve književne rodove i više znanstvenih područja, obnovitelj je lirike, drame, epa i romana. Učenjak s dubokim uvidom u strukturu prirode, simbol njemačkog klasičnog humanizma. Izvršio je golem utjecaj na cijeli europski kulturni krug.
Napisao je djela: Patnje mladog Werthera; Rimske elegije; Srodne duše; Naukavanje Wilnelma Meistera; Zapadno-istočni divani, i Fausta kao vrhunac njemačkog stvaranja.

Kratak sadržaj:

Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, pošto je Ante novinar, pođe s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronaći stare građevine i freske. Svakoga su dana nekamo išli na izlete, pronalaziti nešto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronaći stari grad Gradine. Vozeći se autobusom kroz pustoš, po sparini, nisu ni slutili da će im se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pješke. Najprije su došli do nekog pustog gradića u kojem su naišli samo na tri žene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otišao je. Zatim je ekipa naišla na neku staru krčmu, čiji je vlasnik bio neki čudni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najviše Vladimir. Kada je ekipa trebala poći dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca. Ekipa je nastavila bez njega. Došli su do nekih starih, ruševnih kuća, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo čudno, no on je rekao kako će tu živjeti. I dvije Ofelije su se odlučile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante. Nakon dugog su hodanja napokon došli do porušenog samostana kojeg su tražili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedeći im pokazati freske. No i one su bile uništene. Tada je Ante počeo urlati na Roka, govoreći mu da je on kriv što su završili usred ničega. Odluči sam otići. Nakon prolaska je kroz mračni, jezivi hodnik uspio doći na čistinu i vratiti se kući. Nijednog od članova ekipe, kao ni Roka, više nikad nije uspio pronaći.

Bilješke o piscu:

Antun Šoljan rođen je u Beogradu 1932. godine. Diplomirao je engleski i njemački na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao je časopise ''Međutim'', ''Krugovi'' i ''Književnik''. Radio je kao profesionalni književnik. Sastavljač je više antologija i izbora iz suvremenoga hrvatskoga i europskoga pjesništva i proze. Prevodio je s engleskog, njemačkog i ruskog jezika. Umro je u Zagrebu 1993.

Uz Novakov roman "Mirisi, zlato i tamjan" Šoljanov je Kratki izlet ponajbolje djelo hrvatske egzistencijalističke književnosti. Ovo djelo svjedoči o filozofskim, svjetonazorskim dvojbama hrvatskih intelektualaca 20. stoljeća, kao dojmljiva umjetnička činjenica naše uronjenosti u evropske književne i intelektualne tokove u tom razdoblju.

Antun Šoljan jedan od rijetkih koji je čitavoga života bio profesionalni književnik, urednik, antologičar, prevoditelj, u književnosti se javio kao šesnaestogodišnjak pjesmama. Njegova se koncepcija književnosti, koju je gradio cijeloga života, ogleda već u djelovanju u trima kultnim časopisima pedesetih godina (Krugovi, Međutim, Književnik) u kojima je bio urednik, pokretač novoga načina mišljenja o literaturi i autor s neupitnim potencijalom (i kasnije, osobitom karizmom).

Zagovarajući visoke estetske i moralne zasade, bio je iznimno cijenjen u intelektualnim i kulturnim krugovima, premda ne i od strane državne politike, što ne čudi osobito, pogotovo uzme li se u obzir njegova beskompromisnost i sklonost istraživanju granica slobode, kako pjesničke, tako i ljudske uopće. Šoljanove knjige imale znatnoga utjecaja na formiranje novoga načina mišljenja i razumijevanja poezije, jer se u njima ogledao stav u kojem su priređivači, slijedeći osobno iskustvo autora, zagovarali poetiku izrazito modernističkoga iskustva na zasadama T.S. Eliota i A. B. Šimića.

Osobitost Šoljanova stava pri tom je tješnja veza s dubljim slojevima nacionalne i kulturne baštine s kojom citirno i refleksivno korespondira, pa tako postaljeno ishodište nanovo istražuje i promišlja odnos između tradicije i pojedinačnog talenta, općeg bogatstva obrazaca i mogućnosti vlastitoga oslobađanja od njih. Smisao poezije stoga se određuje i kao poticanje memorije, buđenja osjećaja, postojanja tradicije i kontinuiteta, pa je utoliko uvijek poticajno i za onoga koji piše i za onoga koji je čita.

Šoljan je čitavim svojim djelom (ali i životom), premda ne uvijek neposredno čitljivo, svjedočio doba u kojem je živio i stvarao. Njegovi obični likovi i obične situacije zapravo su ironijski znakovi, nositelji univerzalnih značenja koja se često čitaju kao groteskne scene, osobito u dramama.

Djela: poezija Na rubu svijeta, Izvan fokusa, Bacač kamena; novele Specijalni izaslanici, Obiteljska večera; romani Izdajice, Kratki izlet, itd.

Književni rod: epika

Vrsta djela: roman

Kratak sadržaj:

Radnja započinje 1075. godine u samostanu sv. Stjepan de Pinis uz prostranu splitsku luku, u doba vladanja kralja Slavića, muža Nede, kćerke kralja Petra Krešimira. Normani su ugrabili kralja Slavića, kojega su ubrzo pronašli mrtvog. Kraljica Neda želi krenuti u Italiju u potrazi za mužem, ali ju Zvonimirov ujak Streza tajno otima i zatvara u svoju kulu, da bi pomogao Zvonimiru da dođe na prijestolje. Jelena, Zvonimirova žena, odvodi Nedu na otok Maslinik, ali je Neda zajedno s Vekenegom uspjela preplivati do obale, gdje ih hvataju Lepini vojnici i zatvaraju u kulu Bihać. Lepa se boji pustiti Nedu, bivšu kraljicu, da u narodu ne dođe do pomutnje, ali ne uspijeva jer je Neda pobjegla, te se urota otkrila. Kralj Zvonimir vlada kao papin vazal. Kada se Grgur VII. posvadio i zaratio s Henrikom IV., hrvati na nagovor Zvonimira kreću protiv Nijemaca, ali su ubrzo poraženi. Kada počinju križarski ratovi, vazal pape Urbana II. poziva narod na oslobođenje Jeruzalema. Na Kosovom polju, u selu Biskupiji, hrvati ubijaju Zvonimira, a ubrzo zatim je kraljica Lepa, sestra Ladislava Arpadovića, otišla bratu. Novi hrvatski kralj je Stjepan II., koji ubrzo umire i na prijestolje dolazi Svačić. U bitci kod Gline potukli su se Hrvati s Mađarima, koje su vodili Ladislav i Lepa. Lepa smatra da se Ladislav može okruniti za hrvatskog kralj u njeno ime, no mađari gube bitku te je Koloman stupio na hrvatsko prijestolje mirnim putem. Posljednji hrvatski kralj poginuo je na Gvozdu.

Mjesto radnje: Radnja se odvija u Hrvatskoj

Vrijeme radnje: 11. st.

Analiza likova:

Kraljica Lepa - Kći Bele prvog, žena Zvonimira, ona je jaka i odlučna osoba, vrši jak utjecaj na Zvonimira i gura ga ka kruni, oslanjajući se na ugarskog kralja. Ona je lukava, proračunata i sve u svemu prava glumica. Njena ćud je nepostojana, no ona je inteligentna i uvijek zna što želi.

Kralj Zvonimir - On je kralj pod paskom žene, miran, bojažljiv, odan papi, najpokorniji sluga sv. Stolice. Papa ga je okrunio za kralja, te je on zato papin vazal.

Petar Svačić - Prvi hrvatski ban, koji kasnije postaje kralj. On voli Nedu, a kao čovjek je hrabar, razuman i spreman braniti Hrvatsku vlastitim životom.

Kraljica Neda - Kći Petra Krešimira IV., žena Slavića, izrazito lijepa i mila žena. Kumičić je u više navrata idealizira kao oličenje kreposti.
Omiljena je u narodu jer je požrtvovna i hrabra, no njena je patnja velika.

Bilješke o piscu:

Eugen Kumičić se rodio 1850. godine u gradiću Brseču. Školovao se u rodnom mjestu i u Rijeci, Kopru, Zadru, ponovo u Rijeci, te konačno u Pragu i Beču. Eugen Kumičić je bio romanopisac, pripovjedač, dramatičar, kritičar, pravaš… Bio je “slikar hrvatskog društvenog moralnog i političkog života svoga vremena”. Predavao je kao profesor u raznim školama, a kasnije je dao otkaz kako bi se posvetio književnosti.

Napisao je djela: Slučaj, Olga i Lina, Jelkin Bosiljak, Neobični ljudi, Začuđeni svatovi… Njegov članak „O romanu“ izazvao je burne rasprave o realizmu i naturalitmu. Kumičić je bio pod jekim utjecajem Zole, te zastupa naturalističku metodu. Pisao je naturalističke romane i pripovijetke iz istarskog i zagrebačkog kruga.

Kratak sadržaj:

Edward i Tom se rađaju istoga dana. Kraljević je željeno dijete i svi mu se vesele, ali Tom je došao na svijet neželjen. Nekoliko godina kasnije, Tom upoznaje kraljevića. Edwarda privlači život prosjaka i oni se mijenjaju za odjeću. Bili su veoma slični tako da čak ni najbliži nisu primjetili razliku. Tom u dvorcu pokušava glumiti kraljevića ali mu ne uspijeva, pa su svi mislili da je poludio. Istovremeno Edward prolazi sve ono što je nekada prolazio Tom. Često dobiva batine i nailazi na probleme. Sprijateljio se s bivšim zatvorenikom Milesom, koji ga je zavolio i štitio. Edwardje uporno ponavljao da je on kraljević no nitko mu nije vjerovao, pa čak niti Miles. Provodeći život među siromašnim ljudima shvatio je njihove probleme i uvidio nehumanost koja se nad njim provodila, zahvaljujući okrutnoj vladavini njegova oca Henrika VIII. Edward saznaje za to i dolazi na dan krunidbe, koju želi spriječiti. Uz pomoć Toma dokazuje da je on pravi kralj. Milesa imenuju grofom, a Toma njegovog štićenikom. Za vrijeme svog kratkog vladanja kralj Edward je promijenio zakone i vladao na dobrobit svoga naroda.

Mjesto radnje: London, siromašne četvrti i kraljevska palača

Vrijeme radnje: Druga četvrtina šesnaestog stoljeća

Tema: Doživljaji kraljevića i prosjaka u zamijenjenim ulogama.

Analiza likova:

Tom Canty - Siromašan dječak prema kojem se svi loše ponašaju. Veoma je pametan i plemenit, snalažljiv i inteligentan. Za vrijeme dok je bio kralj ukidao je okrutne zakone koji su pogađali siromašne.

Edward Tudor -Dobar, pravedan i inteligentan, veoma sličan Tomu. Razlika je u tome što je živio u kraljevskoj obitelji i što je naučen na raskošan život. Vuče ga želja da živi životom prosjaka, no tad nailazi na jad i bjedu i odlučuje ukinuti zakone koje je njegov otac donio.

Bilješke o piscu:

Mark Twain (pravo ime Samuel Langhorne Clemens), vrlo plodan američki pripovijedač i romanopisac, rođen je 1835.. Iako se u životu bavio različitim zanimanjima npr. (tiskarski naučnik, grafičar, riječni pilot, kopač zlata, novinar), objava prve zbirke humorističnih crtica potpuno ga usmjerava prema prema književnoj djelatnosti kojom će se baviti do smrti. Cjelokupno Twainovo djelo potvrđuje da on nije pisao posebno za djecu, ali je temama o djetinstvu i mladosti s dječjim likovima privukao pozornost ne samo odraslih nego i mlade čitalačke publike. Napisao je i autobiografski roman Život u Missisippiju. Umro je 1910. god. Neka od njegovih djela su: Kraljević i prosjak, Doživljaji Huckleberryja Finna, Pustolovine Toma Sawyera.