Kratak sadržaj:

Mijat Tomić je i kao mali bio jako hrabar. Vuka je skoro rastrgao vlastitim rukama. Ljudi nisu vjerovali u njegovo junaštvo, ali su se u idućih tridesetak godina u to uvjerili. Crni Arapin je bio opaki razbojnik: nitko mu ni ime nije znao, svi su ga se ljudi bojali i bio je jako okrutan. Jednog je dana izazvao Džaferbega Kopčića na dvoboj. Džaferbeg ga se bojao i nije se htio s njim boriti jer bi bio poražen. Uto ga je spasio Mijat Tomić, njegov vjerni sluga. Sjeo je na konja te pohitao prema Crnom Arapinu. U dvoboju je bilo očito tko će pobijediti. Mijat mu je zabio mač u rebra te ga odmah usmrtio. Arapinovi vojnici su odmah pobjegli. Kao nagradu je dobio veliku livadu Jabuku. Tamo je sa prijateljima naišao na neke ljude koji su kosili njegovu zemlju. Ubio je njihovog vođu i nije ih kaznio jer su samo slušali naredbe koje su im bile zadane. Kako bi preživjeli zimu, trebalo im je nešto novca. Svi su se složili da će pljačkati samo one ljude koji su pljačkali, lihvarili ili na druge načine štetili građanstvu. Prvi cilj je bila bogata karavana Muje Baledžije. Tu su oslobodili jednog roba i goniča koji je, kao i rob, bio zahvalan Mijatu i njegovoj družini na spašenu životu te postao član hajduka. Čim su podijelili bogati plijen, svi su otišli svojim kućama. U proljeće su se opet sastali i nastavili svoj posao. Cijela Bosna i Hercegovina je znala za Mijata Tomića i za njegove podhvate, pa i ubojstva. Ovog puta su opljačkali Hasanbegove dvore dok on nije bio u njima. Straža nije bila velika pa su je lako svladali i odnijeli svakakva blaga iz nje. Tako su prolazile godine njihovoga hajdukovanja. Napadali su karavane, karaule, dvorove. Jednog proljeća dva se čovjeka iz njegove družine nisu vratila sa zimovanja. Jedan se već obogatio i odustao od hajduka, a drugoga je ubio njegov prijatelj. Jedne večeri došao je paša od Zvornika kod seoskog kneza. Mijat i hajduci su se prerušili u djevojke te ubili pašu. Jednog dana mu je došla jedna čudna poruka od Ilije, čovjeka koji je postao bogat te se odvojio od hajduka. Rekao je da mu se rodio još jedan sin i da mu dođe na krštenje te da mu bude kum. Marijan ga je sprečavao i govorio mu da ne ide kod njega jer bi mu mogao i prirediti nekakvo neugodno iznenađenje. On je ipak odlučio otići ali tako da ga nitko ne vidi. Tako se jednog dana iskrao iz planine i otišao u Doljane k njemu. Bio je jako gostoljubiv, zapravo sumnjivo gostoljubiv. Ipak je trebao poslušati malog Marijana. Čim je prekoračio prag njegove kuće, dva spretna čovjeka s puškama su ga tako precizno pogodila u srce i u čelo da je ostao na mjestu mrtav. To su bili Arapin i Sava. Čim je mali Marijan vidio da ga nema i kad se sjetio koji je dan, odmah je otišao u Doljane. Svi hajduci su se uputili u Doljane. Pronašli su ubojice te ih zavezali i stavili im neke krpe u usta. Stavili su ih na tavan Ilijine kuće te ju zapalili. Mijatovo tijelo su pokopali u predjelu Strmac, a mali Marijan, vođa hajduka je otišao duboko u šumu i pjevao Mijatovu najdražu pjesmu.

Mjesto radnje: Selo Gornji na rubu Duvanjskog polja, na obronku planine Midene, visoki vrhovi Ljubuše i Vran-planine, Duvno, Sinj, livada Jabuka, obronci Čvrsnice i Vrana (planine).

Vrijeme radnje: Tridesete godine sedamnaestog stoljeća

Tema: Hrabri podvizi hajduka

Ideja: Nikad ne vjeruj ljudima koji su te nekada napustili i iznevjerili

Karakterizacija likova:

Mijat Tomić - Osvetoljubiv, domišljat, rodoljuban, radoznao, bistar, izdržljiv, snažan, neustrašiv, promišljen, odlučan, oprezan, pametan, hrabar, lukav.

Marijan - Mijatov bratić, rodoljuban kao Mijat, dobro podnosi bolove, ponosit, druželjubiv, voli se smijati, vješt, snažan, ozbiljno shvaća naredbe, snalažljiv, oprezan, ubija zle razbojnike, lukav, bistar, u svemu prati i slijedi Mijata, postao vođa hajduka kada je umro Mijat, stasit.

Bilješke o piscu:

Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu, gdje je završio klasičnu gimnaziju i filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskog centra, zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom, te se ističe kao urednik nekoliko dječjih časopisa i listova. Počevši s godinom 1972. slovi kao istaknut, ali isto tako rado prešućivan, pa čak i progonjen hrvatski književnik (otac mu je bio domobranski časnik), čija su djela bila zabranjivana gotovo dvadeset godina. U to je vrijeme, usto što neumorno piše i stvara djela koja će se tek kasnije moći nesmetano čitati, na visokim dužnostima u Matici hrvatskoj čiji će, godine 1992. postati potpredsjednik. Tri je godine glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995.-1998.). Autor je preko 50 knjiga u kojima pronalazimo mnoštvo pjesama, novela, putopisa, eseja, kritika te književnih radova za djecu. Bio je ugledan član Hrvatske demokratske zajednice. Grički top Stanari u slonu.