Crtica koja nam govori kako je pisac stupio u bečku vojsku i kako nije kontaktirao s vanjskim svijetom. Tek nakon otprilike četiri mjeseca izašao je ponovo u grad. Sve mu je bilo nekako čudno, bio je zbunjen. Stao je i poslušao, čuo je plač malog djetešca i suze mu navrvješe na oči. Sjetio se da i male djece na svijetu ima.

Osjećaji koje pobuđuje - Mislim da ovom crticom pisac želi reći kako bi više volio da vlada mir nego rat. Osjećaj koji me je obuzeo bio je jako tužan. Također mislim da se prevario kad nije četiri mjeseca izašao van. Osjećaj koji je htio izraziti pisac je mislim bio ovaj:

- Započeh stojeć, a svrših – klečeći, to dokazuje kako ga je djetešce raztužilo poslije one okrutne vojske.

Misli na koje nas potiče - Potiče me na puno misli. Jedno od tih je mir, ljubav i tuga. Kad je izašao van iz vojarne, mislim da je htio uzeti djetešce koje ga je rastužilo i zagrliti ga.