Kratak sadržaj:

U Osijeku je nastava odgođena zbog rata. Djevojčica Cvijeta veoma je tužna zbog toga. Njeni roditelji sve rjeđe odlaze na posao i sve se ranije vraćaju kući. Ona jedva čeka kada će se ponovo moći igrati s prijateljima i ići u školu. Kada sazna da je jedna od granata koje neprestano padaju po gradu ubila djevojčicu Ivanu, njenu vršnjakinju Cvijeta se razočara. U knjizi '1000 zašto-1000 zato' djevojčica traži odgovor na pitanje zašto se mora ratovati, ali ne nalazi pitanje, a kamoli odgovor. Njena najbolja prijateljica Zlatica odlazi u Austriju, a nakon nekoliko dana Cvijeta dobije njeno pismo u kojem kaže da je dobro i da joj je lijepo, ali joj nedostaje obitelj. Nakon što Cvijetin tata za ručkom objavljuje da je pala Baranja, njeni roditelji odluče poslati ju u Pinkafeld u Austriju, gdje neće morati trpjeti rat. Djevojčica se rastuži ali zna da joj roditelji to kažu za njeno dobro te prihvaća svoj odlazak.

Mjesto radnje: Osijek

Vrijeme radnje: Domovinski rat 1991; kraj ljeta

Tema: Težak život i stanje u domovini za vrijeme rata.

Analiza likova:

Cvijeta - glavni lik romana - dvanaestogodišnja je djevojčica, i kada rat to dopusti učenica šestog b razreda škole "Anka Butorac" u Osijeku. Mirna, uljuđena djevojčica na pragu djevojaštva, zaskočena ratom, prestrašena njime, užasnuta smrtima znanih i neznanih, razaranjima njezinoga rodnog Osijeka, lišena te godine djetinjstva, osjetila se potaknuta tim užasima na pisanje dnevnika.

Da nije bilo rata, Cvijeta bi ostala sasvim obična djevojčica koja voli životinje, uživa u knjigama i crtićima, ima prijateljice s kojima se igra ili vodi povjerljive razgovore, ima svoje male tajne. Rat je sve to promijenio: nema škole, nema grijanja, nema struje, u grad dolaze prognanici, svakodnevna bombardiranja odnose žrtve, živi se uglavnom u podrumima, a Cvijetina omiljena igračka postaje tranzistor, glavna literatura Glas Slavonije. U tjeskobnoj i prijetećoj stvarnosti pisanje dnevnika za Cvijetu je način da prevlada neizvjesnost svakodnevnice i zadrži duhovnu ravnotežu, da sačuva prostor intimnosti, ali i shvati zbivanja oko sebe. Poslije, kada odlazi u sigurnost austrijskog Pinkafelda dnevnik postaje način održavanja veze s domovinom, njemu povjerava svoju zabrinutost za roditelje i čežnju za povratkom.

Od stvarnosti Cvijeta se često brani bježeći u svijet snova i sanjarenja: Sklapam oči i igram se. Izmislila sam, samo za sebe, prodavaonicu snova. To je zgodna igra. Uđem u prodavaonicu snova i odabirem san po želji. Cvijeta ima plemenitu narav i unatoč svoj gorčini koju osjeća njeno srce nije ispunjeno mržnjom, ona ne priziva osvetu za patnje koje trpi i gleda oko sebe. Svjesno se odupire napasti mržnje: I ja se molim Majci Božjoj. Molim se da mi srce ne ispuni mržnja i da ne prezrem dojučerašnje prijatelje i prijateljice druge vjere, da moja ljubav bude veća od zla koje su nam nanijeli njihovi očevi i braća.

Njezina vodilja stihovi su Hvalospjeva ljubavi iz Poslanice apostola Pavla Korinćanima koje je u Pinkafeldu marno prepisala u svoj dnevnik:
Kad bih ljudske i anđeoske
jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi,
ili cimbal što zveči...

Mama - farmaceutkinja, svakoga dana odlazi na posao premda je rat, a onda svakih pol sata telefonom naziva kćerku koja je sama doma i provjerava je li dobro. Dok su bile razdvojene, posebno je patila što ne može biti s Cvijetom u onim danima kad njezina djevojčica iz djetinjstva prelazi u djevojaštvo

Tata - prosvjetni nadzornik ili ti inspektor. U normalno vrijeme posao mu je da obilazi škole pa potom svoja izvješća dostavlja nadležnim prosvjetnim uredima. U nakaradno vrijeme, vrijeme rata, sve rjeđe obilazi škole jer Srbi pucaju po njima i razaraju ih jednu za drugom, a sve češće je doma. Pretvara se u kućanicu.

Tata je hrabar i savjestan čovjek koji svakodnevno pješice ide na posao u gradu u kojem dnevno pogine pet - šest ljudi, a dvadesetak bude ranjeno. Cvijeta je ponosna stoje njen otac hrabar čovjek, dok mama prije misli da je lud što se izlaže nepotrebnom riziku.

Bilješke o piscu:

Stjepan Tomaš rođen je 1947. u Novoj Bukovici, kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Za djecu je objavio romane Moljac i noćni čuvar, Dobar dan, tata i Halo, ovdje komandosi. Moj tata spava s anđelima su ratni dnevnički zapisi. Znatno dopunjeni, kasnije su objavljeni pod naslovom Mali ratni dnevnik, a prevedeni su i na talijanski jezik. Za odrasle je napisao četiri zbirke pripovijedaka: Sveti bunar, Tko kuca, otvorit će mu se, Smrtna ura i Anđeli na vrhu igle te romane: Građani u prvom koljenu, Taninska četvrt, Život u provinciji, Zlatousti i Srpski bog Mars. Za knjigu Dobar dan, tata dobio je nagradu Grigor Vitez 1987. godine.