Kratak sadržaj:
Ova pripovijetka pisana je tako da pripovjedač opisuje događaje, likove i način na koji se lik odnosi prema tim događajima. Pisana je na temelju unutarnjeg monologa - pisac iznosi sve što Valentinu Knezu pada na pamet, tj. njegova razmišljanja. U tekstu ima retrospekcije – opisuje se početak Valentinove ljubavi prema njegovu poslu, zašto se započeo baviti statistikom. Pisac iznosi svoje misli preko lika i na taj način se stapa s njim; on je kao treće lice i njegovo se gledište očituje u likovima.
Valentin Knez je osjećao potrebu da oduži svoj dug društvu,
da se bavi ljudima i da tim ljudima da neobično korisna saznanja i podatke.
Odlučio je ispitati zločine i nesreće u Zagrebu da na osnovi tih izučavanja
pomogne iskorijenjivanju tog društvenog zla. Jednog dana je primijetio da se
slični slučajevi događaju u pravilnim razmacima. Počeo je pisati knjigu
"Predviđeni zločini". Predviđao je zločine: gdje će se dogoditi,
kada, s kojim oružjem, tko će ga izvršiti i na koji način. Shvatio je da je
važno da se ne poremeti ritam kojim se zločini događaju nego da treba
uspostaviti novi ritam sprečavanja zločina. Jednog dana je primijetio da su
zločini postali nekako čudni, da su neki zločini uranili. Valentin je
provjeravao svoje bilješke i shvatio da on nije nigdje pogriješio nego da se
ritam remetio. Zatvorio se u svoju sobu i razmišljao. Nije ga zanimalo što je
prouzročilo poremećaj ritma, razmišljao je samo može li se ritam spasiti.
Izrađivao je nove tablice, pravio grafikone i ispitivao nove zločine. Kada je 20. lipnja otvorio novine i vidio članak "Ubojstvo u
Nehajskoj", osjetio je spokojstvo. Shvatio je da je ubrzanje ritma bilo
jedini izlaz. Osjećao se jakim jer je znao da vrši svoju dužnost prema društvu,
prema ljudima i prema Zagrebu. Uzeo je novi fascikl i počeo ispisivati novi
naslov "Ispravci ritma".
Karakterizacija likova:
Glavni lik – Valentin Knez : prostodušan, uporan, dosljedan,
pedantan.
Sporedni lik – Magda: poštena, iskrena, vesela, odvažna, blaga, privlačna,
samopouzdana, cijenjena, neudana.
Mjesto radnje: Zagreb – Citat: «…, Valentin se osobito bavio
svojim gradom, Zagrebom,…»
Vrijeme radnje: Ljeto
Tema: Proučavanje događaja u Zagrebu; zločini i nesreće
Vrijeme radnje: Ljeto
Tema: Proučavanje događaja u Zagrebu; zločini i nesreće
O djelu:
Ova pripovijetka pisana je tako da pripovjedač opisuje događaje, likove i način na koji se lik odnosi prema tim događajima. Pisana je na temelju unutarnjeg monologa - pisac iznosi sve što Valentinu Knezu pada na pamet, tj. njegova razmišljanja. U tekstu ima retrospekcije – opisuje se početak Valentinove ljubavi prema njegovu poslu, zašto se započeo baviti statistikom. Pisac iznosi svoje misli preko lika i na taj način se stapa s njim; on je kao treće lice i njegovo se gledište očituje u likovima.
Bilješka o piscu:
Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru 16. kolovoza 1946. U
rodnom je Vukovaru završio osnovnu i srednju školu, a studij komparativne
književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje danas radi kao redoviti
profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Sastavio je desetak
znanstvenih knjiga iz područja starije hrvatske književnosti, književne genealogije
i povijesti hrvatskog stiha. U žanru fantastične proze, što će kasnije postati
jedna od stalnih značajki njegovog stvaralaštva, svoje priče najprije počinje
objavljivati u časopisu Vidik već kao student. Pavao Pavličić danas je
najproduktivniji hrvatski prozaik s preko četrdeset objavljenih romana, knjiga
priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prvu knjigu Lađa od
vodeobjavio je 1972. godine. Djela su mu prevođena na nekoliko svjetskih
jezika.
Djela - novele: Dobri duh Zagreba, Radovi na krovu, Lađa od vode; romani: Stroj za maglu, Koraljna vrata, Umjetni orao, Nevidljivo pismo, Trojica u trnju, Rakova djeca, Večernji akt; feljtoni: Dunav, Zagrebački odrezak, Svoj svome, Leksikon uzaludnih znanja.
U 70 - im je godinama počeo pisati i kriminalističku prozu koju prepoznajemo u zbirci priča ''Dobri duh Zagreba'', al i u nizu kriminalističkih romana i nekoliko kriminalističkih romana za djecu. 80 - ih godina u svoja djela počinje uvoditi motive koji problematiziraju funkciju i smisao literature i našeg cjelokupnog odnosa prema povijesti. U svoja djela uvodi klasična djela kao pokretače glavnih događaja koji počinju na nekoj fantastičnoj pretpostavci (npr. ''Osman'' - u ''Koraljnim vratima'' filolog na Lastovu pronalazi dva izgubljena pjevanja Gundulićeva ''Osmana''). 90 - ih godina počinje stvarati autobiografsku i dokumentarističku prozu. U Pavličićevim je djelima također važno primijetiti da gotovo svi njegovi glavni junaci imaju vezu s njegovim zanimanjem i njim samim (''Koraljna vrata'' - glavni je lik filolog; ''Rupa na nebu'' - glavni je lik prevoditelj; ''Numerus clausus'' - glavni je lik student književnosti). U svojim djelima jednako zastupljuje književne i znanstvene interese te ih međusobno isprepliće. Jedna od trajnih značajki Pavličićevih djela jest miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Koristi i postupke karakteristične za tzv. zabavnu književnost, a to su dinamična fabula, jednostavan izraz, plošni likovi (tj. likovi svedeni na funkciju koju nose u strukturi zapleta).
Djela - novele: Dobri duh Zagreba, Radovi na krovu, Lađa od vode; romani: Stroj za maglu, Koraljna vrata, Umjetni orao, Nevidljivo pismo, Trojica u trnju, Rakova djeca, Večernji akt; feljtoni: Dunav, Zagrebački odrezak, Svoj svome, Leksikon uzaludnih znanja.
U 70 - im je godinama počeo pisati i kriminalističku prozu koju prepoznajemo u zbirci priča ''Dobri duh Zagreba'', al i u nizu kriminalističkih romana i nekoliko kriminalističkih romana za djecu. 80 - ih godina u svoja djela počinje uvoditi motive koji problematiziraju funkciju i smisao literature i našeg cjelokupnog odnosa prema povijesti. U svoja djela uvodi klasična djela kao pokretače glavnih događaja koji počinju na nekoj fantastičnoj pretpostavci (npr. ''Osman'' - u ''Koraljnim vratima'' filolog na Lastovu pronalazi dva izgubljena pjevanja Gundulićeva ''Osmana''). 90 - ih godina počinje stvarati autobiografsku i dokumentarističku prozu. U Pavličićevim je djelima također važno primijetiti da gotovo svi njegovi glavni junaci imaju vezu s njegovim zanimanjem i njim samim (''Koraljna vrata'' - glavni je lik filolog; ''Rupa na nebu'' - glavni je lik prevoditelj; ''Numerus clausus'' - glavni je lik student književnosti). U svojim djelima jednako zastupljuje književne i znanstvene interese te ih međusobno isprepliće. Jedna od trajnih značajki Pavličićevih djela jest miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Koristi i postupke karakteristične za tzv. zabavnu književnost, a to su dinamična fabula, jednostavan izraz, plošni likovi (tj. likovi svedeni na funkciju koju nose u strukturi zapleta).